U istoriji Pirinejskoh poluotoka i vino je ispisalo svoje poglavlje. Vinovu lozu već su sadili Kelti, Rimljani su kultivisanim ukusom postavili prve standarde, da bi se u srednjem vijeku za nastavak vinskih mudrosti savjesno pobrinuli monasi. NA kraju, u kraloličkoj liturgiji vino je obredno piće. A pili su ga i svjetovnjaci: kralj Sancho iz Navare je već 1102. godine priznao prestižnu vrijednost vina iz LA Rioje. Na civilne vlasti u ovoj pokrajini nisu nimalo zaostajale u brizi za vino. O tome govori i priča o županu Logona, koji je 1635. godine naložio da se premjesti cesta koja je vodila pored vinskih podruma - i to samo stoga jer se brinuo da će trešnja od prolazećih vozila naštetiti zrenju vina u podrumima. Zato nas ne iznenađuje prvi dokument, koji nam svjedoči o kvaliteti vina u ovoj pokrajini, nosi časnu godinu 1650.
Dok su se bijele sorte prilagodile hladnijim podnjebljima, crne sorte ustraju u raskošnoj količini sunca i topline, tako da je u La Rioji čak 85 posto crnih vina. Sorte su pretežno tradicionalne i iz njih se izvlači ono najbolje. Vina postižu takvu upotpunjenost i zrelost da poznavatelji često, i to s razlogom, počinju raspravljati čak i o filozofiji vina.
Iako je danas tehnologija uznapredovala da kontroliše i olakšava rad tiještenja, fermentacije i maciranja, ipak u La Rioji je ostalo nekoliko tvrtoglavih konstanti: Bačve od najboljeg hrasta, predantnost i vinarsko strpljenje kod procesa zrenja vina. Zato ni kvaliteta ne ovisi samo o godini, obiteljskoj tradiciji i usmenoj predaji. O kvaliteti vina brinu vrhunski stručnjaci sa znanjem enologije i pomoću moderne labaratorijske opreme.
|
