Ideologija je u suštini savremena mitologija, ona svoje postavke ne može dokazivati bilo kakvim oblikom racionalnog zaključivanja.  Ideologiji se kao takvoj moralo vjerovati, a ja sam bio jedan od onih koji je na moju veliku žalost vjerovao i od toga stvorio mit, dok su drugi stvarali novac, čak ni u početku nisu vjerovali u ono što su nama podastirali kao ideologiju zdravu za nas ali ne i za njih same.

Bosna je država u kojoj svako vrijeme nosi nove ljude, nosi nove pokrete i nove ideje. Od početka rata preko Daytona pa do danas, stvorila se posebna vrsta ljudi koju ne možemo zvati drugim i drugačijim imenom neglo li „Pobožni Lopovi“ 
Ti  pobožni a u svojoj ideologiji samo i u suštini jedino Lopovi, su na najbolji način znali šta znači predstavlja obavljanje namaza na maestralan način u prvim safovima sarajevskih džamija.
Pobožni lopovi su na najbolji način znali kako se dolazi od trnja do zvijezda, kako serdžada može i da poleti ako se ispod nje pojavi pravi vjetar. Kako se i na koji način ispravo rasporediti po diplomatskim, državničkim i drugim poslušničkim pozicijama u BiH.
Period rata bio je za pobožne lopove jedan od dobrih pokazatelja hrabrosti.  Mnogi su sudjelovali u logistici, a kasnije nekim čudom postali uspješni biznismeni, tajkuni, pa zašto ne i reći čisti kapitalisti. Teško smo ih u ratnom periodu prepoznavali u blizini svetih mjesta, bilo da se radi o crkvenom dvorištu ili džamijskom haremu. Svi oni „bliži Bogu“ su odmah postajali i bliži novcu i vlasti.
Pokušat ču da ispričam priču o pobožnim lopovima, ili nekim od njih. Oni ne biraju sredstva, biraju manevre, stolice, mindere, ucjene. Oni su postali, ostali i jesu živopisno iskustvo nas u zemlji Bosni, koja se još tako zove, ali i nesretno iskustvo za nas, građane kojih više čak ni u ustavu vlastite nam zemlje kao kategorije nema.
Mislio sam da se globalno osvrnem na takve ljude, i nisam smatrao da ovi pasusi trebaju imati veze sa liderima stranaka, koje ne bih želio nabrajati, kada svi u glavi imamo spisak imena! Neki su u početku bili naša nada i ponos kada bi upirali prstom u miješanje politike u vjeru. Upućivali bi na one što u ime vjere pune svoje džepove.
Hvala im na tome što su  bili  odani svojim idejama i i pravcu.
Ali ostalo je pitanje do kada?
Stao sam poluotvorenih usta kada sam vidio lidere stranaka u prekrasnom ambijentu Begove džamije, kako obavljaju šerijatska vjenčanja i namaze. Ostaje mi da se pitam da li se i to kosilo sa njihovim dotadašnjim stavovima i idealima? Još čudnije mi je bilo što bi namaze u specijalnim prilikama obavljao  lično Resiu l ulema Mustafa ef. Cerić, a crkvene mise i liturgije visoki zvaničnici BiH Crkvenih poglavarstava 
Postavio sam sebi pitanje?
Da li se za gospodu politčare slijepo vežu i religijske zajednice po nasob  ?
Da li se zaista neke od njih briše iz stranačke i evidencije, samo zbog toga što je postaju muslimani? Katolici? ili Pravoslavci?
Na Glavnom odboru stranaka kojima pripadaju, ne pominju se, ni šerijat, ni islam, ni džamija ni reisa,ni crkva, ni franjevci ni popovi ni mise ni liturgije nego li stotine hiljada maraka koje je pojeo mrak!
Ali i zaista „ništa me ne može iznenaditi!“
Oni  postupaju isto onako kako bi postupio svaki prosječni Bosanski „Pobožni Lopov“
Mi koji smo se opredjelili da ostanemo aposlutno apolitični osjećamo duboku moralnu krizu.
Krizu u svim društvenim segmentima, od pozicija do institucija.
Lično sam naučen da merhabam, a ne selamam, da halalim koliko se halaliti može.
Njima niti ću merhabati niti im halaliti.

A sevap VAM je da NAS se okanite.
Što se tiče mene ja sam od Vas davno digao ruke!

Tarik Kapetanović infoBAR.ba
26.11.2007 19:16