Nikada nemojmo govoriti ništa loše o novim političkim elitama u BiH. Mislite da nemaju strategiju razvoja pameti i nauke, imaju je itekako, ubit će i jedno i drugo zajedno s nama bez metka !

Svaka rasprava o pravdi u Bosni postaje besmislena. Nekako sam čudno skrojen, po nekom starom kovu i imam potrebu da neke stvari kažem i jednostavno iznesem u javnost. Pritajeni sam patriota. Volim svoju zemlju koja se još uvijek zove Bosna i Hercegovina, iako nas je Prof. Grebo dobro prepao sa opaskama da ista broji svoje posljednje dane. Na moju veliku žalost iz prikrajka promatram situaciju i shvatam da je zaista tako. Živim u gradu koji mnogi ne vole niti smatraju svojim. Živim u državi u kojoj većina životari, a svi joj o glavi. Ovo su sasvim poznate stvari. Pitam se zašto nam žele raditi o glavi, zašto nama koji još uvijek imamo dovoljno elana da neke stvari mijenjamo. Odgovora nemam, ali se bojim da je u suštini odgovor u pameti, našoj koju imamo i njihovoj koju – nemamo. U posljednjim danima naše drage zemlje, sudeći po profesoru Grebi, u vremenu kada su ideologije koje vode obični smrtnici, koji spuštaju Boga iz metafizičkih visina u blato političkih praksi. Rezultati su očiti, dobili smo političkog Boga i obogotvorenu politiku. Sva naša mala božanstva, naravno imaju nacionalne i vjerske atribute, i postaju predmetom i slugom moćnika na vlasti. Dovodimo se do toga da nacionalnog vođu s kojim su nas i ne pitajući identificirali, smatramo moćnim pa čak i svetim, a mi njegovi sunarodnjaci svakako postajemo robovi Božji.

Opet pitanje zašto nas kao robove ne pomognu? Kada im se već klanjamo kao vlastodržcima i kreatorima naših malih života, kao i profita kao pokazatelja pameti koju u svojim glavama nosimo.
Odgovor je jasan!
Ovakvoj ideološkoj praksi smeta i predstavlja najveću smetnju baš naša pamet i obrazovanje, koje je banalno i neprihvatljivo samim tim što je stečeno u Bosni i Hercegovini, onakvoj kakva nam je ponuđena nakon rata. Pamet i znanje naša mala božanstva smatraju svojim smrtnim neprijateljem. Naravno moram istači i neke od njih koji su dostigli svoje intelektualne i životne limite. Isti nisu dovoljni naravno, jer njima nije nikada dovoljno! Oni čvrsto sjede u svojim kožnim foteljama i diče se svojim pozicijama koje ne mogu pravdati fakultetskim diplomama, koje ne mogu pravdati naučnim radovima, niti objavljenim djelima.

Upitna je egzistencija i postojanje onog malog procenta mladih ljudi koji su bili djeca svojih dovoljno glupih roditelja, koji nisu željeli izaći van tokom rata, a svoje živote, kao i živote svoje djece su podredili ostanku i opstanku u Bosni i Hercegovini kuju su tada smatrali svojom. Mnogi drugi isto nisu uradili i sada su nagrađeni. Njihovi roditelji su im dali i znanje i zvanje. Oni su postali neko. Jako ih je teško prepoznati u nacionalnom i religijskom identitetu jer su nekim čudom preko noći postali multietnični što je danas tako IN.
Lijepo je imati tri prezimena od kojih nikako ne možeš shvatiti koje ti je ime a koje prezime i pri tome raditi na svakoj mogućoj poziciji u državnim institucijama. Takvih mnogo. Žive svoje mirne i ugodne živote, u kojima nema opredjeljenja ali ima novca. Mi ostali, nemamo prava na opredjeljenje, niti na životni stav. Roditelji nam nisu nosioci diplomatskih pasoša, pa nam je teško i pobjeći iz zemlje koju vode pažljivo i striktno odabrani.
Za nas su kreirali niz, institucija kako bi smanjili korupciju i kreirali zdrave poslovene prilike za sve ma kako se opredijelili. Naravno politički, socijalno i ekonomski i porodično prihvatljive. Jedna od takvih institucija je i „Agencija za državnu službu BiH“ Tako dobro zaštićena od svake vrste korupcije i pravno papiroloških prevara.
Mladi ljudi koji su u Bosni stekli svoja znanja mogu danima aplicirati na konkursima pogodna mjesta, ali ista neće zadovoljiti, jer iako imaju vezu, koja je i jedina mjerilo znanja, Agencija ne provjerava znanja svojih kandidata nego ih upošljava po nekim drugim karakteristikama, koje su samo njima znane.

Državne institucije rade po pravilu službe, isto onako kako nas je 1991 i daljih godina po pravilu službe ubijala dugo hranjena vojska JNA. Mi uposlenike državnih službi hranimo, a oni nas ubijaju, nažalost ne metkom, koji bi u ovoj situaciji bio prava opcija. Ubijaju nas mnogo perfidnije ne dajući nam pravo da pomognemo zemlji, unovčimo svoje znanje i prepoznamo se kao istinski kapaciteti.
Vjerovanje, u ostanak neke mladosti u zemlji koja će se pitanje je do kada zvati Bosna, jeste evidentno, ali to će i zaista biti „dovoljno pametna“ mladost koja neće prepoznati perfidnu igru, visokih zvaničnika ili malih božanstava koji se poigravaju s ljudskim životima.
Nećemo se čuditi, zadovoljnoj mladosti, koja nakon srednje škole upisuje restorane i kafančuge, koje im nude ne više od truni znanja i emancipacije. Političke elite koje trenutno vode BiH će svakako biti zadovoljene, jer će iščeznuti i trun emancipacije,i kulture i znanja, koje oni striktno ubijaju.
Uvjerenje da nam nije potrebna nauka, političke elite su omasovile upisima na fakultete, da bi djeci običnih roditelja kupili indekse i napravili sliku socijalnog mira. Studentarije koja nema pameti da se žali i buni čak i kad smotaju diplomu u zelenu tubu, koja im ne znači ništa ni ovdje a o zemljama razvijenog svijeta ni da ne govorim. Data je šansa privatnim fakultetima na koje se upisuju odabrani i prepoznati kojima se već na prvim godinama studija nalazi posao koji će ponizno tatin činovnik čuvati dok se sinčić ili kćerkica ne dosjeti da završi debelo plaćenu školu. Tako državne institucije dobivaju jako tražene magistre i doktore nauka.
Konačno dolazim do toga da sam ja u krivu, itekako jesam. Iz svoje besposlenosti i gorčine ružim i napadam, ovdašnja božanstva, ili elitiste, za koje sam slijepo mislio da nemaju strategiju razvoja pameti, nauke i kulture. Oni su sve davno razradili, sistematski ubijaju nauku, znanje i pamet, radi potpunog sjaja prevare i banalnosti koju osjetimo mi koji ćemo u vrlo skorom vremenu u kovertama slati svojim roditeljima prilog na penziju i čestitku na kojoj će biti prikazana sva graditeljska čuda zapadne arhitekture.

Tarik Kapetanović infoBAR.ba
21.11.2007 10:43