To žensko, - to je vječna ironija društva

Razmisljanje o konceptu žene, ženstvenosti, i zavođenja dovodi do razmišljanja, o polovima i uopšte polnosti u kojem se ženska polnost određuje kao odsustvo svakog muškog prisustva. Radikalni teoretičari bi rekli da se radi o odustvu muškog falusa, kao objekta polnosti.

Naravno onda postoji samo jedan pol kojem se po automatizmu određuje vrijednost i veliko priznjanje. Ali u periodu muške dominacije nije se razmišljalo o ženama psihoanalitičarima, koje će ući u otvoren rat radi ovakvih stavova. Muške teorije su po ženskim pro feminističkim idejama i kreirane da bi se ženi pripisao neki nedostatak. Žene su uđemo li u njihovu seksualnost pomalo sebi samodovoljne, i to je ono što muškarce decenijama plaši dovodi do hibernacije a neke čak i do prvih faza ludila, jer muška psiha počiva na divljenu i izučavanju samog falusa kao centra moći svemira. Muške teroije opisuju žene kao kastrirane muškarce, i time dolazi do stvaranje samo sebi dovoljne žene – ili super žene kao lika iz stripova, koja kao osnovnu moć koristi tu svoju pa smjelo bi se reći bi-seksualnost, jer ne zaboravimo da žene uživaju na dvostruki način, način koji muškarce plaši jer bi to bio u isto vrijeme i primarni muški i sekundarni ženski naćin. Pitanje je koliko je po tome žena uopšte uhvatljiva, i koliko je u suštini plijen koji muškarac progoni i želi s njim napraviti porodicu ili samo plod. Dok je muškarac jednostavan i samo muškarac sa svim svojim nedostatcima i vrlinama žena je koja je
pre-slobodna i njoj samo po sebi nebi ništa bilo svojstveno.

Žene bi trebalo fiksirati , i njihovu podjeljenju bi-seksualnost vezati za nešto stabilno. Ali i ovo je mač sa dvije oštirce, jer ako slobodnu ženu vežemo za promašenog muškarca, to neće poljuljati njenu rasističku stranu , stranu samozadovoljenja.

Svakim danom na ulicama su prisutne super žene, koje sebe smatraju takvim, super izdancima vrste, žene koje su u isti mah i aktive i pasivne, što bi značilo da su one u isto vrijeme i muško i žensko, to su žene koje odbijaju da postanu kastrirane, nego isiču svoju žensku seksulanost i ranjivost, a za svoje slobode se bore s istom žestinom kao i muškarci u bilo kojem ratu u kojem se proljeva krv.

Muškarci naravno od takvih žena imaju strah, koji mogu ispoljiti samo agresivnošću, a strah je osnovan zbog konstantnog probijanja žene u muški svijet koji postoji i egzistira uporedo s ženskim i relanim mekanim zahtjevima i ružićastim svjetovima. Na taj način žene pomjeraju pravila i prave velike razlike.

Žene naravno zaslužuju svaki respespekt i poštovanje, koje odgovara njihovom polu, koji se mora poštovati kao izraženi plod ljepote sklada i pol stvranja novog života. Ali postavlja li se racionalno pitanje da li sve žene zaslužuju isto poštovanje, kao i super žene koje samim po sebi postoje kao i ništavni muškarci koji sami po sebi postoje. Muškarci godinama i desetljećima uvažavaju ili preziru određene žene da bi na pijadestal izdigli druge.
Kaljaju obraz jednih da bi druge učinili nedirnutima, neke stavljaju na dovoljnu distancu da ih čak čine i nedodirljivim. Muška selekcija se može razumjeti, jer muškarci sve gladaju kroz fragmenete dva lika a to su lice i naličje.

Majka kao djevica i majka kao kurva. Muškarci nisu u mogućnosti da podnesu podjeljenost majčinske slike. Naravno sa poštovanjem žene kao moralnog osnova, postoji i druga vrsta uvažavanja, koja se razlikuje od morala. Takvo uvažavanje pripada seksualnoj ekonomiji, koja je uvijek na strani muškaraca . Muškarac želi da se zaštiti od pretjeranog sekusalnog toršenja, iako ga iznosi u prvi mah kao pobjedu, ali je svjestan seksualne nezasitosti žene, i njene moći, koju mušarac u svojim snovima priželjkuje ali se iste probojava jer se ne osjeća moćnim da ženske potrebe zadovolji.

Poštovanje žene je jedan od prvih postulata morala, i samim tim postavlja temeljne ciljeve morala, ali se također zna da je taj moralni osnov jedan od osnova sekusalne ekonomije. Poštovati moral, jeste jedanko poštovanje žene i to je osnova za vrlinu. Misli se da ako žena izgubi poštovanje, gubi sve, i postaje sposobna za bilo koji zločin.

Za sve postoji samo jedan lijek koji se sve manje koristi u praksi, a to je podsjećanje žena na samo-poštovanje i primoravanje muškaraca da poštuju žene. Nesmije se zaboraviti da pravo žene koje je ona stekla a to je pravo poštovanja, žena stiće zahvaljujući svojoj slabosti, i djeluje kao mjera zaštite slabog a to je žena od jakog a to je muškarac.

Kako se na ženu gleda na zapadu, je obrnuta slika od gledanja žene na istoku. Iako se u prvi mah smatra da je žena na zapadu jaka figura društva, ona je u suštini samo predstava, koja djeluje kao podrška porodici, svom muškarcu kojim se stalno divi. Žena se u trenucima i briše da bi se na njoj, kao na bijelom platnu iscrtavao portret muškaraca.

Muškarci su nostalgični za prijeklom i porijeklo neumorno istražuju, oni htjeli ili ne moraju sebi priznati primarnu ulogu majke i moraju prikriti svoju želju za rađanjem koje bi mogli sami ostvariti. Žena je u krajnjoj liniji samo majka, može biti sekusalna ikona ili porno diva, ali ona može novom životu postati majka.

Muškarci imaju moć da stvaraju, pa čak i žene koje su same sebi dovoljne. Ali postoji i moć koji pojedini muškarci shvataju ali neki nikada neće shvatiti tu moć.
To je moć ženskog zavođenja, tom zavođenju nije ništa svojevrsno, ali je ono zbog te svoje razlićitosti i specfićnosti samo po sebi ubojitije i snažnije od muškog stvaranja.

Jako važno pitanje je i pitanje očinskog zakona koji postoji i ističe moralne norme, svakom djetetu bilo muskom ili ženskom se dodaje očeveo prezime kao dokaz partijarhata i dominacije muškog , zaštitiničkog i jačeg. Zaštitu osigurava samo fizički dodir, u suštini dodir tijela koji pruža muškarc ženi , taj dodir osim sugurnosti pruža komunikaciju i ljubav, samo je dodir sredstvo koje oslobađa jezik a oslobađanje jezika predstavlja mogućnost da se muski život nadopuni a ženski život promjeni

Moć koju žena posjeduje je moć njenog tijela, koje po sebi nije jako ali se sigurno uklapa u muško tijelo koje je čvrsto i jako te djeluje zaštitnički . Ako bi žene zauzele poziciju moćnih lidera, onda bi se one suprodstavile fizici, promjenile bi predstavu moći , ukinule bi konflikt između tijela i falusa i na kraju između tijela i tijela. I pošto smo mi samo i ipak samo muškarci zavedeni, zavedeni glumom, nemojmo zbog toga izgubiti iz vida činjenice, realnost i ljepotu ženskog bića bez kojeg nemožemo.

Tekst je nastao kao slobodno razmišljanje o muško – ženskim odnosima, podjeljenišćustavova i stilova koji su sveprisutni i sve evidentniji u našem gradu

Tarik Kapetanović infoBAR.ba
01.11.2007 19:21