Već nekoliko dana me u oči bodu plakati Gosp. Ive Sanadera, premijera Republike Hrvatske na koje možemo naići širom Sarajeva, a vjerovatno i šire, iako u posljednjih nekoliko dana nisam izlazio iz grada. Nekako me sva ta Hrvatska predizborna kampanja pogađa. Jednostavno neke mi se kockice, a izgleda crveno bijele kockice su odavno posložene ali se meni iste nemogu složiti u glavi. Ja imam problem sa Rubikonovom kockom, koju nikako da složim i koja ima v[e desetaka boja.

Naime, Hrvatski premijer u sred Sarajeva putem javnog glasila nekome porućuje,

„Neka se Vaš glas i dalje ćuje !“

Postoje male nelogičnosti koje moram ispraviti sebi u glavi, odakle Hrvatski premijer na plakatu u sred Bosne i Hercegovine, u sred Sarajeva? Koliko znam ova država se zove Bosna i Hercegovina, grad Sarajevo je glavni grad te države. Kome Gosp Ivo poručuje,

“Neka se i Vaš glas i dalje ćuje?”

Vjerovatno sam previše naivan i vjerujem u mislim već sada imaginarnu priću o cjelovitoj nedjeljivoj i na kraju normalnoj Bosni i Hercegovini u kojoj žive Bosanci u kojoj postoje religiozna opredjeljenja a ne religiozno nacionalna. U suštini ja itekako grješim. U Bosni pravno nema Bosanaca, nema Hercegovaca, nema građana. Si mo MI sad neki novi Hrvati Srbi i Bošnjaci. Narvno samim tim smo Pravoslavci, Katolici, i Muslimani. Kako me onda samo smije čuditi prisustvo Hrvatskog premijera na plakatima u Sarajevu. Hrvati su moje jučerašnje košije, pardon susjedi, koji su se do prije 10 godina izjašnjavali kao Bosanci katolici, Srbi su moje komšije koji su bili Bosanci pravoslavci, a Bošnjaci su moji komšije koji su nekada bili Bosanski Muslimani. Gosp Ivo treba Hrvatima, i kako da ne ima puno pravo da im porući

„Neka se i dalje čuje Vaš glas“

Naravno Gosp. Ivo, njihov glas će se ćuti ali čut će se i moj glas jedanog Bosanca koji više nema pravo opredjeljenja, koji nema državu, i kojem se sve u glavi rotira već 15 godina plus onie 4 ratne.

Užasno se osjećam kada vidim da druga država legalno upliče prste u ime svog naroda, s kojim usput osim religije nemaju ništa, u pitanja druge susjedne ili komšijske države. Ružno se osjećam kada shvatim da je rezultat podjele i rata upravo tu ispred mene, na svakom smješku Gosp. Ive Sanadera.

Smijali su nam se isto tako nekad davno i drugi. I smijat će nam se opet to je sigurno, jer mi nemamo dovoljno pameti da se smijemo njima.

Bosanski katolici, ili kako se danas popularno zovu Hrvati, imaju kao konstitutuvni narod u BiH pravo da punopravno glasaju u svoj državi a to je ako se ne varam BiH. Ali im je glasačko pravo, zajamčeno i u Republici Hrvatskoj, od 1992 za sve njih matičnoj državi. Naravno svaki pošten građanin koji ima državljanstvo R H će svoje pravo iskoristiti i zaokružiti svog favorita. Problem je što Hrvati iz BiH imaju po nekoliko favorita, i nekoliko puta glasaju. Glasaju za maticu, glsaju za davno zaboravljenu I neželjenu BiH.

Žalosno je što mogu primjetiti da su isti ograničeni ili slobodnom voljom ili stranačkom voljom partija iz R H. Na velikim plakatima u Sarajevu NEMA Hrvatskog SDP-a, nema Hrvatskih Pravaša, ostali su samo vjerni HDZovci, oni koji im poručuju

„Neka se i dalje čuje Vaš glas“

Pitam se koliko je država u Europskoj uniji proglasilo neku državu svojim specijalnim susjedom, kojeg treba po svaku cijenu poniziti, mislim niti jedna.

Pitam se koliko država svoj narod rasut po drugoj zemlji ne smatra svojom dijasporom nego svojim punopravnim dijelom. Pitam se koliko država daje i šakom i kapom svoje državljanstvo svima onima koji to žele a posebno pripadnicima iste vjerske skupine, a da nemaju prebivalište u matičnoj zemlji i da istoj ne donose nikakve dobiti,

mislim NITI JEDNA, ali da sve od navedenog radi HRVATSKA,

Bosni i Hercegovini. Zemlji koja joj je bila najbolji susjed i komšija i njenim građanima. U koliko zemalja se javno održavaju izbori na obje strane granice, ko to u Europi ima duplo biračko tijelo, ko u Europi ima duple birače, koji je narod statistički i samo na papiru brojčaniji nego što u suštini jeste naravno

Opet Hrvatska i Hrvati.

Naravno Hrvati su narod koji svoju dijasporu gaje zbog odreženih političkih nelagodnih faktora još od 1940tih godina. Hrvati su narod koji ima svoju disajporu i u Argentini i u Čileu i u Americi i u Kanadi i u Australiji pa i u svim državama Europske unije. Ali oni se tamo smatraju dijasporom koja će glasati i ima pravo da glasa na izborima u matičnoj državi jer su u matičnoj državi i rođeni, ili neki član njihovih porodica.

Pitam se kako se može Hrvatom ali ne Hrvatom iz dijaspore smatrati neko, kome je pradjed rođen u Livnu, a prababa u Travniku, a on recimo u Vitezu. Svi navedeni gradovi su koliko ja poznajem granice i zemljopis u Bosni i Hercegovini. Kako neko ko ima takav porodični profil može sebe smatrati bilo čim drugim osim Bosancem pa u krajnjoj liniji i Hercegovcem iako je to pogrešna kategorija, a ne npr Kubancem, Portorikancem ili na kraju krajeva Hratom. Jako interesantno mora se priznati.

Ali sve mi umanjuje činjenica da se npr i tradicinalno Bosanski pas Tronjak sada dići svojom hrvaštinom, i uvršten je u kinološki savez hrvatske kao hrvatski a ne kao Bosansko – Hercegovacki pas ćije porijeklo potiće s planine Vlašić koja nikada nije bila u sastavu Hrvatske, osim možda u doba Jure kada su se tektonske ploče pomjerale radi vulkanskih uticaja.

Taj isti neko, ili netko, može glasati na izborima, u Republici Hrvatskoj, može putovati po zemljama Europske unije i svijeta bez velikog čekanja u radovima za vize, može jako brzo doći do radne dozvole u zemljama Europske unije, i sve zahvaljujuči Hrvatskoj s kojom nema apsolutno ništa, ili ipak ima..

Taj neko sa većim žarom nego prosjećan Hrvat, maše hrvatskom zastavom , navija za Hrvatske sportske timove, psuje i cijepa državu u kojoj je rođen, ne uzima pasoš države u kojoj živi i u kojoj radi, jer ima svoj, a tuđi matični, a strani.

Koliko zajedničkog zaista bosanski katolici, ili Hrvati iz Bosne, iako je upitno kako taj dio zemlje oni osjećaju sudeći po zastavama izvješenim na njihovim svatovskim kolima ili nedovršenim kućama uz cestu, imaju sa Gosp Ivom Sanaderom i Hrvatima koji žive u matici, ostaje da se pitamo?!

Zasigurno znam da nemaju isti jezik, iako se iz petnih žila trude da pričaju kajkavski, štokavski i još neka narječja. Zasigurno znam da nemaju ista jela jer s pravim žarom jedu bosansku puru od kukuruznog brašna i umaču hljeb u čorbu, peku pitu i savijaju zvrkove kao i njihovi komšije iz Bosne, bili oni muslimani ili pravoslavci. Teško je vidjeti jednog bosansog hrvata katolika kako se muči s njokama, kao lomi prste držeći žlicu i s kojom tegobom srče juhicu trudeći se da pojede i zadnje kolutove ne naginjući tanjir u profinjenom zagrebačkom restoranu. Takve stavri su teške čak i hercegovcima koji su poznati po tome da se prilagode gdje god ih baciš.

Jednostavno se prime.

Žao mi je što će Ivo Sanader svojom opaskom „Neka se i dalje čuje vaš glas“ prividno nagraditi Bosanske Katolike tj Hrvate u Bosni tim što ih i dalje koristi kao politički instrument. Hrvati u Bosni će ostati odani Hrvatskoj ali će i dalje nositi u sebi Bosnu i Bosanstvo kao jedinu i primarnu kategoriju, jer oni su ipak za purgere SAMO glupi BOSANCI, makar oni imali Hrvatsku putovnicu.

Za mene je priča davno završena, davno sam shvatio da sam ostao bez ideala, Da je Bosna zaista podjeljena, da je maramica na kojoj su crtani njeni djelovi u nekoj kafani na tajnom sastanku lidera nacija bila čista relanost, da će svako ovdje imati svoju zastavu, himnu grb, policiju vladu. Do tad ja se zasita povlačim s ostalim s kojim ću mirno živjeti.

Ali morao sam da iskoristim Gosp Sanadera i njegovu opasku pa da makar Vama kojih je malo kažem šta mislim i da se konačno čuje i moj glas, nadam se da ce se ćuti i Vaš !

Ali čuo ili ne sutra je novi dan koji ne nosi ništa bolje ni lošije od današnjeg, jer kako rekoše stari!

Dever dunja, a nafaka gilta

Tarik Kapetanović infoBAR.ba
01.11.2007 19:24