Ova groteskno - apsurdna parodija predstavlja vrstu nadrealne vizije postapokaliptičkog slijeda stvari, tačnije šta se dešava poslije raspada komunističkog sistema sistema narodne vlasti i globalne moći naroda a ne samo njegvih djelova. Centar zbivanja je jedna stambena zgrada u kojoj se nalazi predivo arhitektonski uređen kafić, oko zgrade je potpuna pustoš bez prirodnih ljepota. U zgradi živi i radi stanar, koji pokušava organizovati i itekako organizuje dobar i unosan posao, SVAKA MU ČAST. radi se o prodaji alkoholnih i bezalkoholnih piča, TORTICA i TO i još kojekakvih džakonija koje su potrebe narodu željnim hljeba i sexa.

Njegov centar svijeta jeste cafe »Delicatessen«, u kojemu boravi umjetnička elita grada. Ulickani umjetnici, SKA-gerila, gay orjentisani, femino nalektrisani i retro odabrani muškarci i žene-ženama. Vrlo pažljivo okom odmeravaju došljake i njihovu anatomiju izraženu u kilogramima i izgledu. Iskonsko ljudsko preživljavanje kroz prinudni kanibalizam nešto je što će pobjediti sve moralne standarde u okolnosti nemaštine. Vizionarstvo, maštovitost i iskrivljena estetika u ovom obliku bila bi nakaradna, i smatrali bi je suvišnom. Da je Delicatessen bio pravo otkriće, svjedoće svi. i oni lijevo orjentisani u finim sivim foteljicama i oni desno orjentisani uredno poredani u izlozima, pa čak i oni koji svoj intelektualni rad skrivaju iza flat screen-ova svojih 19 incnih laptopa. Vrlo je interesantna i tehnika kvazi šmekanja, tehnika prilaska i tehnika zadovoljenja unutrašnjih potreba.

Svaki aspect internog fetisha je zadovoljen. Raznolikost boja i šarenilo izraza. Visoke potptice ćarapace u koloru, šeširići lagano nakrivljeni na muškom glavama, samurajske tufnice na glavi i iznad svega jedan kvazi aspect onog nikad viđenog i neobicno interesantnog vizuelnog aspekta u normi svakodnevne kafe.

Izbor monohromatske forme, kao dojma koji bi prosjećan daltonista osjetio prilikom ispijanja kafe bi unistio Delicatessen svijet. Izgubila bi se boja, a samim tim i oblik te nebi nadomjestio ono sto boja može ponuditi.

Može se slobodno reći da ništa nije prepušteno slučaju. Sva ćula su usmjerena ka samo jednom cilju - ubedljivijoj vizuelizaciji specifičnog humora koji pridonosi osvajajnju slabašnih srca prelijepih umjetnika i umjetnica.
Konkretizacija planova koji mnogi pokušavaju započeti u Delicatessen svijetu nikada neće biti ostvarena. Sve je podređeno imaginaciji i slikanju, šminkanju i uzdisanju, sevdahu ali ne i sevdisanju. U okvirima Delicatessen svijeta sve poprima drugu normu.

Na samom izlazu reputaciji objekta doprinosi izrazito vizuelni karakter bašte ili otvoreno govoreći avlije koju zimi zagrijavaju velike plinske lampe, i gdje dominiraju PC-stiliste i majstori složenog simboličnog izražavanja, lampe im usput rećeno griju glave a apple laptopi koji im osvjetljavaju oći i poprsja im griju već dugo hladne noge i butine.

Tarik Kapetanović infoBAR.ba
14.10.2007 14:48