Svako prijepodne tri srednjovjecne ozbilje i poslovne zene, a uz sve to i domacice, stizu na posao. Djeca su im vec odavno odrasla i jure za svojim zivotima i obavezama, muzevi na svojim radnim mjestima. Kroz prozor kancelarije, one vide sumorni lavvirint stambenih paviljona i uzane travnate prostore, po kojima se vuku lokalni starci i razdragana djeca.

Posto se izjadaju na godine, skupocu, umor i ljudsku nezahvalnost, i posto popiju kafu, okrecu soljice da se niz njih ocjedi sudbina. Puse i cekaju cudo. Frizure su im uredne, lica dotjerana i nasminkana ka i svakog besprjekornog poslovnog jutra, na rukama istaknute ven. Odjevene su kako koja, neke po zadnjim modnim trendovima, neke sa stilom koji je samo njima znan kao aktuelan. Ispred njih na katedrama koje su nekada imale ime radnih stolove, markirane torbice, u njima kljucevi od stana, novcanici, aspirini, i maramice za suze, ako slucajno poteku.

Sjede iz dana u dan, cekaju da im buducnost bude zrela za gledanje. Onda jedna od njih uzima soljicu u ruku, okrece i zagleda iz svih polozaja. E ovako dobru solju zaista nisam vidjela u zivotu!

- Reci sta vidis?
- Ona vidi goluba koji donosi pismo i pticu koja znaci glas, vidi granato drvo, to je uspjeh, - i otvorene puteve na sve strane! Tu se nekada nadze i neki crnomanjasti muskarac, zavist zbog iznenadne srece, novac, ma sta novac, mnogo novca i vjernost do gorba u obliku psa koji rezi.
- Pritisni prst na dno - Naredzuje jedna od njih, dok druge sklopljenih ociju pritiscu kaziprst u mekani talog - E ovo je stvarno, ali stvarno.... uzvikuje zena sa soljom - sve ce ti se ispuniti! Evo pogledaj - Pun Krug !

Zatim uzima soljicu u ruke u vidi u njoj sve teskoce rjesene, Kcerka ce naizad diplomirati, udati se, sjelit ce se povisica, bit ce povecanja plate i neke nove razlike toplog obroka, a na zmiju koju jasno vidi u obrisima findzana kao da je neko stao nogom.
U ovoj solji nema ni suza ni tuge ni bolesti ni nesrece - Bas joj je kolegica rodzena pod sretnom zvjezdom ! Svi glasno konstatuju.

Sjede i gledaju se ozareno, svaka u svoju tacku, a cigare im odgorjevaju medzu prstima. Svako jutro donese nesto novo, nova ocekivanja, nove nade i nove radosti. Odjednom sve zaborave, i godine i bore, i nevjerstva, u kuhinje, i naselje koje ih okruzuje, i kancelariju sa istim itisonom, istim stolicama, istim kolegama.
Pale jos jednu cigaretu, smjeskaju se sudbini u brk i rastaju do sutra, noseci svaka u sebi po jednu divnu, slatku tajnu.

Svaka slicnost sa stvarnim likovima i situacijama je slucajna!

Tarik Kapetanović infoBAR.ba
04.10.2007 18:52