I evo je, dođe 2008. Blago li je nama u njoj! Karabit se zatvara, poskupljenja stižu, a gdje smo mi?

Postoji jedna priča za djecu u kojoj se, između ostalog, kaže, onako simbolički, da Stara Godina ima crnu haljinu – iznošenu i prljavu od nedaća, dok Nova Godina ima bijelu – mirisnu i čistu. I tako u krug, iz godine u godinu, mijenjaju se haljine po modi i vremenu, a nebulotična bosanska (ne)svijest ostaje ista. Kod nas, svaka Nova Godina ima broš na svojoj haljini sa motivom uvelog cvijeća, jedna drugoj prosljeđuju na da r da se snjime nosi, a mi znamo da je to slika naše zemlje.

Kinoperater će staviti novu traku, nekog novog filma koji tek treba da se odmota na „platnu naše stvarnosti“ u režiji političara i ovih iz EU što nam pod nos guraju sve silne ugovore, prijedloge, a oni nikako ni da primirišu od svojih gluposti, samo maste svoj brk od masno plaćenih sjednica i kojekakvih sastanaka. Blago li je nama?! I tako traka filma će se odmotavati u crno – bijelim tonovima koji se na kraju konačno prelome u sivu sliku, mutnu i ćađavu od muka zbog računa itd... Sivu sliku likova i djela bosanskohercegovačke (ne)svijesti što će nas prožimati svojim „senzacijama“ od kojih će da bruje mediji. Kao da nećemo čuti nekada, na kraju:“2008. obilježilo je...“ No, već na samom početku, privremeno je traja idila u getoiziranoj državi. Sve je počelo, kažu:“ ...mirno, bez većih incidenata za Novu Godinu“, ali već nakon par dana „pade“ vijest među gledaoce Dnevnika o „čudnom jadu kod Mosatara grada“ – teške saobraćajne nesreće odnesoše živote. Izgleda da samo malo fali da negdje „kvrcne“ i eto ti belaja, ovdje kod nas. Opet, nije to sav jad razjapljena grada na dva dijela kojeg još uvijek nacionalistički vukovi čereče kao plijen što nose u svoje ubuđale jazbine, gdje mraka i zaborava nikad nije dosta.

Mostuje grad na Neretvi, mostuje uz svoje Prometeje što donose svijelost humanističkog prosvijetljenja kroz časopis „Most“ u koji se sabire, iz mjeseca u mjesec, glas ljudskosti njegovih stvaralaca – Vitezova od Pera – što sijeku bosanskhercegovačku (ne)svijest kritički i poetično na pročelju sa Alijom Kebom po tlu onog Makovog Kamenog spavača, hercegovačkom ljutom pelinu.

U novom dvobroju Mosta za januar/siječanj – februar/veljača, mjesto uvoda, Alija nam donosi avaz:

PUKOTINA NA SRCU

Ove jeseni pobrkala se
godišnja doba.
Zima nije ni pokazala svoje zube
A laste se vratile sa juga.
Šljive džanerike i trešnje odavno su
Po drugi put procvjetale.
*********************
Jest, upravo tako, u prethodnoj godini smo u Bosni, a ponajviše u Hercegovini imali „male Kraribe“ u trokutu što ga zapljuskuje Una, Sava, Drina i Jadran i čitav jedan klimatski poremećaj u kojem je sav biljni i životinjski, a i ovaj đavolji ljudski svijet izgarao na asvaltu. Pitao se svijet:“Pa kako to?...“ – pa „dohakali“ smo Plavoj Planeti, dragi moj svijete! Svemu smo dušu „ispili“! Olijander procvao u Bihaću, netipično ali desilo se.

Ove jeseni i zime došlo je
Do izmirenja križa i polumjeseca
Pa neće više biti ratova
Osim, možda, rat zvijezda
Ove jeseni i zime
Udruženi Srbi, Bošnjaci i Hrvati,
Uz pomoć međunarodne zajednice
Započet će gradnju
Saborne pravoslavne crkve u Mostaru
Nekadašnjeg ukrasa grada
jedine bogomolje koja nije obnovljena.
Ali, kažu, da ova generacija
Neće vidjet taj film!
****************
Sada nas autor podsjeća na to koliko je važno, od suštinske je važnosti, da ova vrlet ima mir među Križem i Polumjesecom. Da je kojim slučajem drugačije, svi bi ovdje disali punim plućima. „Udruženi Srbi, Bošnjaci i Hrvati“ – zvoni kao najljepše note muzike, tako i treba da bude... „Uz pomoć međunarodne zajednice“ – ali još uvijek sa medijatorom, koji će da nas integrira u EU?
Hoće li? Kako li će to izvesti dok Parlament bruji kao košnica pčela od lopovluka?

Ove jeseni i zime razni smutljivci
Vode politiku zemlje (i podzemlja)
A naši lideri Vuku za nos
Miroslava Lajčaka
****************
Eh evo nas kod onoga što je tipično, ovdje kod nas na brdovitu Balkanu. Pljačkaju gore, pa kada se umore, siđu malo dolje, u Had da i tamo „hape“ šta. Malo im pa stalno hoće još, bezskrupilozni i naročito ambiciozni, a među njima jedan Čeh. Koje li kombinacije. No pitanje glasi:“Kako će se naš novi Visoki predstavnik za kojeg kažu da je u prednosti od ostalih svojih kolega, jer brzo savlado jezik, uspjeti snaći među svom ovom silnom lopovijom? Ma, prevest će oni njega „žednog preko vode“ i šta onda? Brujat će na sav glas, kao Carla del Ponte kada je odlazila iz BiH o svom razočarenju? Traka će se i dalje odmotavati, pa ćemo da vidimo. Dalje...

U isto vrijeme,
Stari bolesni penzioner,
Srbin iz Mostara Branko
I njegova plemenita žena Mila
S taksistom Fadilom
Posjetiše selo Trijebanj kod Stoca
-da izraze saučešće Hrvatici Anici
Povodom smrti njenog supruga Martina
Jer su se njihove porodice
Od davnina pazile i slagale
Jednako i u ratu i u miru
*********************
Ako je ikad iko u različitosti znao da živi, jest ovaj svijet u BiH. Jasno je svima da se npr. Domagoj i Jasmin, momci iz istog haustora mogu družiti i igrati „ćize – blize“ i da se potuku sa drugim dječacima iz druge ulice i da na kraju njih dvojica budu jedan drugme kumovi na vjenčanju. Da, tako se ovdje nekada družilo.

U odnosu na ovaj događaj,
Sve ostale mostarske vijesti
Za ovog su autora
Minđin dim.
***********
„Minđin dim“ – Evo, neka svako za sebe protumači ovaj izraz što pobuđuje more asocijacija...

Ove jesen i zime
Najpoznatija mostarska prosjakinja
Koja svakog prolaznika pita:
„Gospodine, imate li 1 marku!“
Na sred Bunara presrete ovog mostopisca
„Gospodine, treba li vama 1 marka!“
On će reći. treba, treba...
Na što se prosjakinja nasmiješila,
Pomislila da se šali
I pokazala mu „roge“
****************
Možda mu nije povjerovala, ali sirotinjo, na svakom je ćošku još sirotinje, kako to neshvataš? Svi su tu negdje na ekonomskoj ljestvici. Para nema ni za kifle...

Pustit ćemo traku da ide dalje. Neće biti zanimljivo da sad sve detalje otkrivamo pred našu bosanskohercegovačku (ne)svijest. Tek smo na početku, imamo još vremena (godina je prestupna) da iz naše stavrnosti „iščitavamo“ gomile priča o nama i našim novim pohodima o kojima će mediji reći:“2008. obilježilo je...“

Semir Avdić by infoBAR.ba
12.01.2008 13:43