Daleko je iza nas antički svijet starih Grka u kome se oslikava svekolika napredna civilzacija, u kojoj je mitološka svijest naših predaka razvijala mistične i daleke svjetove u kojima je njihov duh bio zaokupljen silama prirode na koje su sa sa strahopoštovanjem gledali, u sjeni THEOA - bogova i viših sila. Daleko je taj svijet sada kada mi imamo svoj izgrađen, kakav takav, kulturološki „sistem vrijednosti“ koji je dosta porotičan i raskliman u svojim temeljima i stalno se mijenja u svjetlosnim brzinama, obavijen novim cyber tehnologijama i 101000001 kodovima koji genreišu sav naš informatički svijet i čini duh epohe koju spremno pohađamo kao novi savremeni Ahileji i Odiseji i još uvijek ne znamo kako ćemo završiti. Taj čudesni svijet antike, u kojem i ako se nađete, u njemu radite sve onako kako bi i Grci radili. Poštovati bogove značilo je udovoljavati im kao menade Dionisu što plešu ritualni ples oko vatre u noći. Udovoljiti boga značilo je novi prosperitetan dan i dom u izoblilju. Nije Grk ostajao ravnodušan na Delfijska proročanstva, Pitijine zagonetke, jer u njima se kriju mistične tajne bogova sa Olimpa, to su „izvještaji“ o životu i budućnosti. Grci nam udariše temelje civilizacije i sve što njima dugujemo, umovima iz „zlatnog Periklovog vijeka“ jesu i mnoge književne vrste i rodovi koje poznajemo, mi cyberovci, mi horda new wavea modernog svijeta, postmodernističkog naslijeđa eksperimentalnih žanrova svekolike umjetnosti književnosti, teatra i filma. Ta njihova mitološka svijest, prema bogu izražena poetskim lirizmom se u mnogome ocrtava i u Sapphinim pjesmama, koje po svim karaktristikama nose obilježja himni (zazivanje bogova, odavanje počasti kroz epitete, obračanje za pomoć i sl.), jedan sasvim jasan primjer iz antičke književnosti je i Himna Afroditi:
HIMNA AFRODITI
Ustoličena u veličanstvu, besmrtna Afrodito!
Kćerko Zeusa, Vilo, preklinjem te
Ne umori me u mojom očaju i patnji
Gospodarice ljepote
Brzo dođi kao nekada prije što si dolazila
Iz daleka kada bi čula moj tužni glas
Čula i došla, napuštajući svoju veličanstvenu očevu palatu
Upregnuvši kočije. Blagoslovljene bile golubice što te nose;
Brzo na tamnu zemlju
Mašući punim krilima sa visokih nebesa
Dolje kroz eter.
Brzo su došle. Odjednom ti, o blagoslovljena boginjo,
„Koga,“ dok zazivaš, „ti želiš da slatko Ubijeđenje
Sada pobijedi i dovede tvojoj ljubavi, moja Sappho?
Ko te je povrijedio?
„Jer, onaj koji sada leti, će uskoro slijediti,
Uskoro će davati darove onaj ko ih sad odbije.
Iako sad nije u ljubavi, uskoro će te zavoljeti
Iako ti ne budeš htjela.“
Dođi sada, draga boginjo, i oslobodi me
Od moje tuge. Sva čežnja moga srca
Sada ti se zahvaljuje. Sada i zauvijek
Budi moje utočište.
Riječ boga je u njegovom proročanstvu, koje je za Grka svetinja. Upravo se u ovoj pejesmi može uvidjeti njihova moć, Afrodita je bacila čini i smatrase da se njena obećanja realiziraju kroz „Rečeno – učinjeno“
2003 godine u izdanju W. W. Northon & Company američka književnica Erica Jong objavljuje roman Sapphin skok, u kojem pažljivo analizira i rekonstruiše život ove slavne pjesnikinje na jedan šaljiv način. Prije svega za ovaj se roman može reći da je roman lika, jer sve vrijeme prati Sappho kroz njen razvoj kao ličnosti, od mlade naivne djevojke do ozbiljne i zrele žene u kojoj se sjedinjuju sve ovozemaljske slati, te se veoma lako može iščitavati i van antičkog grčkog historijskog konteksta, tako da je lik Sappho mnogo blizak likovima iz njenih ranijih romana, kao što je Strah od letenja, te tako je možemo doživjeti kao našu savremenicu koja nam je bliska po svemu, a pogotovo po našem životnom iskustvu. Sappho možda i jeste bila žena strasti, ali ono čime je zadužila cijeli svijest jeste njena poezija.
Semir Avdić by infoBAR.ba
25.10.2007 19:56
|
