Nama davne, 1982. godine, Saša Bukvić, Biljana Gavranović, Kemal Hadžić, Sadko Hadžihasanović, Narcis Kantardžić i Kemal Hadžić, osnovali su umjetničku grupu „Zvono“. Oni su predstavljali novu generaciju sarajevskih umjetnika, koji su pred sebe postavili cilj: upoznavanje običnih ljudi sa savremnom umjetnošću. Njihove izložbe su se postavljale po ulicama i zidovima kafića, kako bi nove ideje predstavili svima.
Grupa je bila nosilac novih trendova i stvarnih promjena, njeni umjetnici kreatori nevjerovatnih i originalnih djela. Činilo se da će Sarajevo konačno razviti onaj stvarni osjećaj za umjetnost, prije svega kroz mlađe generacije, ali i kroz obične ljude koji su spoznali vrijednost rada „Zvona“.

Sa ratom su se umjetnici raselili po svijetu, a nakon rata oni, koji su trebali predstavljati nasljednike ideje „Zvona“, članovi „Centra za savremenu umjetnost Sarajevo“, formiraju elitne i zatvorene krugove, povlače se u sebe, te u uvjerenju da vrijede više od ostalih, zatvaraju vrata savremene umjetnosti onim običnim ljudima..
Od tog trenutka oni djeluju u potpunoj suprotnosti sa ključnom idejom „davanja umjetnosti svijetu“, te postaju oni koji se uvijek čude. Oni koji se čude i govore protiv primitivizma i dekadencije, a ne rade ništa konkretno protiv istog tog primitivizma i dekadencije.

Na kraju krajeva, Saša Bukvić (kao što rekoh na početku, jedan od osnivača Zvona) se vratio u Sarajevo. Vratio se u svoju slastičarnu „Jadranka“... vratio se i u svoju umjetnost.. samo sa starim znalcima ce se i umjetnost vratiti...obicnim ljudima. Umjetnost narodu!

Nedim Jahić by infoBAR.ba
12.01.2008 13:39