
Internet će postati istorijska baza podataka naših života. Elektronski zapis svega što smo uradili tokom našeg postojanja na ovom svijetu kakvog ga vidimo, doživljavamo i preživljavamo. Svaki put kada nam prstići dotaknu tastaturu, naše misli se prenose na niz jedinica i nula koje formiraju riječi i slike koje ostavljamo iza sebe kao neki trag našeg postojanja.
Usnula sam nevjerovatnu viziju, da jednog dana, kada mi se buduća djeca “konektuju” na ovaj elektronski istorijski zapis, biće to dan za pamćenje. Kao kad neko pronadje vaš dnevnik u masi prašnjavih starih knjiga. Sve što sam ikad napisala, komentarisala, slikala, tagovala, ispljuvala, hvalila, ljubila...sve na kliku jednog „miša“.
Čudnih li riječi “konektovati” ili “log in” ili “on-line”. Sve ukazuje da smo “povezani” jedni sa drugima u cilju razmjene misli i iskustava. Predivno! Čitav svijet na jednoj ploči slova, brojeva i znakova stvorenih samo zbog tebe i drugih kao što si ti, stvorenih da se “povežu”. Ljudi iz srednjeg vijeka su bili u pravu, ova zemlja jeste ravna! Kad pogledate u vaš ekran i tastaturu ispred nosa, možete povezati paralele između Japana i Brazila u svega par sekundi (ako vam je dobra konekcija). Čitav svijet na jednoj električnoj ploči, stvorenoj za razmjenu podataka, iskustava, novca, seksualnih fantazija, ljubavnih poruka, osjećaja, mržnje, prijetnje, virusa, anti-virusa, reklama, filmova, muzike, vijesti, informacija, špekulacija, teorija, znanja, straha, slika novorođenčadi i kućnih ljubimaca.
Pogledajte samo „YOU Tube“, ukucajte svoje ime i otvoriće vam se mali milion dokumentovanih filmova nečijeg djeteta kako se smije i izvodi kerefeke da bi nasmijalo svoje roditelje. Predivno! Bez obzira gdje ste, ko ste i čime se bavite, vi pravite svoju malu istoriju i dijelite svoju viziju, ma kakva ona bila, sa svima oko vas.
Kada moja djeca budu našla sve moje elektronske misli, kada otvore sve foto albume i uđu u moj portal života, biće to dan za pamćenje. Kada jednoga dana umrem, ma koliko to depresivno sada zvučalo, moji prijatelji i rodbina će otvoriti moju web stranicu i vidjeti koliko divnih, smiješnih, blesavih momenata smo podijelili zajedno. Sjetiće se svih mamurluka i svih ljubavnih problema, mahati glavom i reći: pa evo i to smo proživjeli! Sjetiće se toliko toga, da će sav gubitak nestati na stranicama prašnjavog elektronskog dnevnika...
... negdje na internetskoj polici…
sve dok ga nekad...
...neko...
ne klikne „mišem“ i ponovo ga otkrije.
Maja Prelević by infoBAR.ba
24.03.2008 9:57
|