Karakteristike pravog vjernika, oslanjajući se na islamska načela i propise, jesu prije svega skromnost i plemenitost. “Najbolji među vama je onaj koji najviše dobra učini“ rekao je Poslanik s.a.v.s. Kurban – Bajram je metafora za žrtvu u ime nečeg višeg i važnijeg.
Međutim, kako koji dolazi (i prolazi), sve sam uvjerenija da ću se prema drugima deklarisati kao ateista.

Kurban je, umjesto komada mesa koji se daje siromašnima i onima kojima je zaista potreban, postao statusni simbol velikih zelenih porodica. Ne svih, da se razumijemo, ali velike većine - da. Nije li jedan sramotan paradoks to što se Kurban dijeli međusobno između onih familija u okviru kojih ga više porodica kolje, umjesto da to dobiju oni koji nisu imali priliku na ovaj način potvrditi svoja vjerovanja?

S jedne strane, malo je reći da sam bila zgrožena činjenicom da su pojedinci počeli od Kurbana praviti cirkus. Te nekakve ukrasne folije, te mašnice različitih boja, kesice sa obaveznim vjerskim natpisima, i neizostavno kartica sa prezimenom onog ko meso daje. To je postala uigrana kompeticija – čiji će Kurban biti ljepše upakovan i primamljiviji za oko. Ili lakši/teži na vagi, da oprostite. Dar, umjesto da bude skroman kako ne bi uvrijedio onoga ko ga prima, transparentno dobiva nove dimenzije zahvaljujući neoislamistima.

S druge strane, žalosna je i činjenica da neko s vrata prvo pogleda koliki ste i kakav Kurban donijeli, pa tek onda jedva izusti „Halalosun“ donosiocu. U večernjim satima je nepisano pravilo da se raspravlja ko je kvantitativno bio najaktivniji tog Bajrama, ko je kome udijelio i slično.

Kafanska komercijalizacija Bajrama je hereditacija koja me više uopće ne iznenađuje.
To ostavljam onima koji se utapaju u alkoholu, i penju po jeftinim stolovima, uz neizostavan turbo folk modus.

Takvi smo u svemu. Bitno je ono spoljnje, dok su namjera i srž zanemareni. Dobro djelo ne treba prljati riječima. Bajram je praznik kada treba obnoviti prekinute veze, darovati onoga ko vas je naljutio, oprostiti onome ko vam je nanio nepravdu. Bog daje drugu šansu, ali život ne.

„Tako mi vremena, svaki je čovjek uvijek na gubitku, osim onih koji vjeruju i dobra djela čine“ (Sura Kewser, ajet IV).

Lačević Lejla by infoBAR. ba
10.01.2008 14:07