Danas toliko puta možete čuti da prilikom deskripcije određene persone, osoba koja interpretira kaže „Ma toliko je dobar/dobra da bi ti krvi dao/la“. Međutim, kao i u većini slučajeva, ljudi pričaju šuplje priče a na djelu - ništa. To sam se po ko zna koji put uvjerila jučer. Na Pravni fakultet došlo je medicinsko osoblje Zavoda za transfuziologiju, kako bi eventualno pronašli dobrovoljne davaoce krvi među studentima. Brucoši su se, da bi izbjegli naporne časove Rimskog prava, u velikom broju priključili akciji. Valjda i stoga što djeca još nisu zatrovana egocentrizmom. I još vjeruju u pravdu.
U sali naše IV godine niko nije ustao da ode darovati krv. Mi živimo u društvu predrasuda, gdje tuđi interes ne igra nikakvu ulogu ako to generalno nije povezano sa vlastitim;

A proces je tako jednostvan – najprije vas ubodu iglicom u prst kako bi na osnovu kapljice krvi odredili koliko Feruma posjedujete u organizmu, jer ako ga nemate dovoljno uopće ne možete doći u obzir kao dobrovoljni davalac. Zatim vas pitaju za visinu, težinu, opće zdravstveno stanje te menstrualne cikluse. Izmjere vam pritisak i postave dodatna pitanja. Ako znate krvnu grupu, tim bolje, ako ne znate odrede vam je na licu mjesta. Tri minute posla. I sve što trebate je pružiti ruku i izdržati nekih desetak minuta koliko vremena je neophodno da bsite napunili vrećicu sa krvlju koju vam daju. To je obično 3% od ukupne količine krvi koju u organizmu posjedujete. To se pravilnom ishranom nadoknadi za koji dan, u najgorem slučaju vas malo boli ruka ... i to je sve. Plus dobijete Cappy i slatkiše. I nekome pružite šansu. Plus sevap kod Onog Gore.

Ali, ja sam čula takve notorne gluposti da mi se smučilo.
„Zašto bih ja davao krv a ne znam ni kome dajem“, „Zarazit će me iglama“, „Izgubim dovoljno krvi tokom mensturacije, zašto bih dodatno gubila“, „Doktori prodaju našu krv i tako zarađuju“., „dat ću krv ako mi plate“ ... i slično. Jezivo. Totalno jezivo.

Za početak, malo altruizma ne bi bilo loše. Sjetite se da, ne daj Bože, vi možete doći u situaciju da vam je potrebna transufzija, a sekunde su u pitanju. Ne znam zašto ljudi isključuju mogućnost da se naruši njihov savršeni integritet. Sve je dobro dok se priča. I te naše kolege jači pol. Niti jedan nije ustao da daruje krv. Najblaže rečeno – sramota. Neko će zbog vaše sebičnosti umrijeti. I to što ne dobivate materijalnu satisfakciju, nije moralno opravdanje. I kad sljedeći put doživite nesreću bilo kojeg oblika, nemojte se pitati, zašto se to desilo baš vama. I ucviljeno konstatovati kako je život surov.

Ja sam krv darovala mnogo puta od svog punoljetstva, iako imam blaži oblik anemije. Šta mi je, vidno razočaranoj, preostalo, već sići u sobu 204. na drugom spratu, i zavrnuti rukav po jedanaesti put ....

Quo vadis, Bosno, sa ovakvom omladinom .... ?

Lačević Lejla by infoBAR.ba
17.12.2007 14:20