Diljem svijeta, i na istoku i na zapadu obilježena je četrdesetogodišnjica od smrti Ernesta Gevare, legendarnog Chea.

Vjerovatno je on najpoznatiji pobunjenik druge polovineXX stoljeća.Che je jedina komunistička ikona koja je opstala usprkos planetarnom slomu ove ideologije.Zašto?
Spašen je svojom smrću,u blatnjavim šumama Bolivije.Ali je legenada nastavila živjeti istim intezitetom sve do danas.
Historija i mitologija ni jednog lijevog političara i revolucionara nije smjestila na tako visoko mjesto kao Chea.

 On je valjda jedini ljevičarski vođa uz čije ime se ne može smjestiti nikakva „birokratizacija“, „etatizacija“....niti bilo koji „izam“. Valjda i zato što je on bio bliže idealima anarhista i vječitih pobunjenika nego li komunistički pragmatik.
Ovaj sin Argentine je uz vječiti tango,Borhesa,Maradonu i Evitu Peron postao zapravo  brend, na kome se,može dobro  zaraditi.

To će vam potvrditi svaki prodavac majica, bedževa, kapa......postao je naprosto ikona.
Sjećam se da sam kao dijete, u kućnoj biblioteci, pored brojnih knjiga, pa i onih kupljenih na kredit i na „metar“,najradije uzimao u ruke „Dnevnik Che Gevare“,na čijoj je naslovnici bila ona famozna  fotografija Chea sa petokrakom zvijezom na kapi.
Po toj je knjizi Walter Salles snimio film, za njega dobio i Oskara, a Cheovi su dnevnički zapisi postali predmetom pažnje zbog djelatnosti američkih obavještajnih službi u to doba.

 Vrijeme kad je Che ušao u legendu je bilo vrijeme ludih sedamdesetih 20. stoljeća, u kome su vladali buntovni rock and roll, studentski protesti širom planete, lude frizure, pop art i mnogo toga novoga.Njima je i počela era post modernizma. Bijaše to davno, doba mira i blagostanja čak i na Balkanu, vrijeme u kojemu su tzv. Lijevi pokreti i ideologije osvajale  srca miliona zapadnjaka.

No došlo je novo doba, doba supremacije jedne velesile, doba opće digitalizacije ,ono što je nekad bila industrijalizacija sad je postalo informatizacija.
Ali i doba pobjede nove dogme, dogme „demokratije“, doba terorizma i „terorizma“

A Che?
U njegovo rodno selo se ide kao na hodočašće, nije daleko ni trenutak kad će neko predložiti Chea za sveca, a Crkva to i prihvatiti, jer živimo u vremenu kad se može sve preobratiti i preokrenuti. A stari (novi)kapitalizam prodavat će mit o Cheu kao dobro spakovanu robu.
No jedno je sigurno: još dugo će njegova zvijezda sjati kao simbol borbe za slobodu i socijalnu pravdu.

Elmir Đoković by infoBAR. ba
17.12.2007 13:04