Surfajući po Netu naiđoh na site medijskog giganta regiona.  Pored uobičajenih sadržaja, što ih sadrže siteovi sličnoga tipa,  naiđoh na link koji vodi prema «španskoj» sapunici domaće produkcije,  a drugi link vodi prema dešavanjima u kući Velikog Brata.
Sapunicu i taj fenomen zaobilazim širokopojasno, ali ću se okomiti na Velikog Brata,  koji plijeni pažnju hiljada južnoslavenskih duša.
U tom Velikom Bratu, koji je brzotranzicijski stigao u naše domove,  a  nakon što  se pojavio širom planete na komercijalnim tv kanalima.
Tu se može vidjeti svakojakih pikanterija. Svakakvog smeća.
Srceparajućeg.
Šok za šokom. Parada napetih majica, zamazana pokojom iskrenom suzicom.
Ušli smo u holandske domove,  bez najave i pasoša, ili su nizozemski prozori bez zastora ušli u naše kaleidoskope. ....

Plazma na kredit. ....
Iz dana u dan,  iz noći u noć, što direktno što u izvještajima, gledamo i slušamo ko je kome smjestio,  ko je koga zažvalio,  a ko je na (ne)sreću gledatelja uhvaćen inflagranti.
Sva ova» dešavanja»,  intrigiraju gledatelje koji imaju svako  svoga favorita sa kojim se identificiraju. Ostaje krajnje diskutabilno na koji način se selektiraju «kandidati» koji tu borave i koje gledamo.

Sve u svemu dosadno!!!
Samo su prijenosi i izviješća sa skupštinskih sjednica svih naših skupstina zanimljiviji od njih.
Naravno da će «velikobartovci» reći; Imaš daljinski, promijeni program,  isključi tv. Ma to je u redu, ali daleko mi daljinski.
Htjedoh reći daleko mi njihovo dostojanstvo. Zar (i) ti ljudi, što ih danima gledamo u njihovim ogoljenim psihologijama i ogoljenim tijelima nemaju pravo na dostojanstvo.  Koliko je njima to uopće bitno?
Je li im to pojmljivo ili se svodi na: mama rekao/la sam ti da će i mene jednoga dana snimati kamere!!
Moraju li se pokazati svima i na svaki način? Zar doista moraju biti pokusni kunići nad čijim se nadama i snovima kikoću mase, a dlanove trljaju gospodari Igre.  
Da li je upoće moguće nekako stati u kraj ovoj prodaji duše, da ne podvodimo svoje snove i svoje tajne,  da ne nudimo sebe kao najjeftiniju robu svakom ko nam ponudi iluziju slave i novca.

Čak i onada kad to želimo!!!
Zapravo treba li čovjek dobiti sve što poželi?
Makar se to duboko sukobilo s moralom,  zdravim razumom, samopoštovanjem, makar koketiralo s vragom himself!?

Sad će me neko optužiti da želim uvoditi zabrane i slično. ....
NO way. Ni na kraj pameti!!!!
Ta »zabrana« mora biti donešena u glavi svakog sudionika s one i ove strane ekrana.

Elmir Đoković by infoBAR.ba
15.11.2007 16:57