Određuju li godine činjenicu jesmo li djeca? U principu bi trebale, ne možemo biti djeca vječno zar ne?! Ali postoji segment u životu svih nas gdje smo djeca do mile volje. Zapravo djeca smo sve dok imamo roditelje. Za njih smo djeca njihova djeca i u trećoj i u petnaestoj i u tridesetoj i u pedesetoj, ako oni te naše godine dočekaju (to zadovoljstvo imaju oni koji se na vrijeme stvarali potomke).

I zašto ovo govorim? Zato što na poslu ja ne mogu direkotoru plakati jer me neko ružno pogledao, u trgovini ne mogu dobiti nešto na umiljat osmijeh, dragi je tolerantan na moje izlive razmaženosti ali ne kao mama i tata!

Oni su ti koji će stati u našu odbranu bez obzira na sve.Pa mi smo njihova djeca!

Pa sam ja sretna kad mogu doći kući i plakati mami.pa čak i kad nemam valjan razlog za to, meni će tata dati što želim samo zato što sam ga podsjetila ko je “njegov sinčina” (iako sam itekako žensko) njima ću svašta reći, pa se pokajati,oprost zatražiti pa ga i dobiti.

Što hoću reći?
Poenta je da smo svi djeca, ma koliko godina imali, sve dok imamo roditelje i možemo stati u red s ostalom djecom za “bobe”!
Gubitkom njih sve je drugačije….. nažalost.
Neko drugi će zauzeti naše mjesto u redu ili ćemo mi biti ti koji “bobe” daju

Anesa Jusufbegović by infoBAR. ba
08.11.2007 19:57