28. 11. 2006. | infoBAR. ba natječaj | piše: Aida Starčević
Posmatrajuci modnu scenu u BiH, na koju cu se u ovom slucaju iskljucivo bazirati, rado bih dala par sugestija ali i pohvala djevojkama sa nasih "ulica"..
Pocevsi od razmisljanja o standardima i mogucnostima pracenja svjetske modne scene, pohvalila bih veliku vecinu nasih ljepotica. Imajuci u vidu da za nase modne gurue uzimamo iskljucivo ljude iz regije, koji u vecini slucajeva diktiraju nasu modu i postavljaju standarde. Posmatrajuci komentare prisutnih na jednoj od nasih sedmica mode shvatila sam, da onda kada dobiju priliku za besplatnu edukaciju, nasi ljudi dijele komentare samo djevojkama, koje su nosile modele, ne primjecujuci ono zbog cega su zapravo dosli-modnih kreacija.
Takodjer je nemoguce, a ne primjetiti sablon koji je preplavio nase ulice- isti oblik cipele, jednako kreirane pantalone i kaputi... Sve dovodi do ludila, ljude je moguce prepoznati jos samo po boji odjevnih predmete koje nose. Ocito nam ponestaje kreativnosti, pa cak i onima kojima se to nikada ne bi smjeli priustiti. Po odlasku u jedan od "elitnih" sarajevskih frizerskih salona, imala sam priliku da biram frizuru koja je upravo "pristala" na glavu jedne od musterija ili pak onu koja se nalazila tik iznad moje glave, okacena na zidu kao reklama za neki od frizerskih preparata.
Stosta bi se moglo izvuci iz ovoga, ma koliko okrutna moji komentari bili, mislim da sam u startu pokusala biti realna. Sada bih navela jedno od svojih iskustava vezanih za predrasude, koje su postale dio naseg lifestylea, pa tako je moja razlicitost zatvarala mnoga vrata... zalosno je sto se stereotipi i visoka moda dijele jednom jako kratkom linijom, gdje stil i kvalitet gube na vrijednosti kroz primitivne standarde koje su nam postavili, neki davni kriteriji naseg drustva.
Zasto je onaj ko ima pearcing ili tetovazu mora biti nemoralan ili narkoman, a onaj ko nosi suknju ispod koljena sasvim suprotno. Apelujem na ljude da prosire svoje horizonte i u pokusaju kreativnosti ne dopuste prodor tudjih stavova