19.11.2006. | infoBAR.ba natječaj | piše: Nerina Milano
Čini li odijelo čovjeka? Prvo što će nam pri tom pitanju pasti na pamet jeste riječ – NE!
Ali, nakon samo nekoliko minuta razmišljanja, nismo više sigurni u taj odgovor.
Nisu li neke od naših najljepših ili najneugodnijih situacija vezane uz odjeću? Tako se, primjerice, sjećate one neke večere, jer ste bili savršeno obučeni, a time i samopouzdaniji i sretniji, ili pak situacije kad vam se slučajno poderala čarapa, uflekala košulja... Imali ste osjećaj kao da svi u vas gledaju baš zbog toga.
Ako ste odjeveni u skladu sa svojim trenutačnim željama i ako ste zadovoljni u onome što nosite, mislite da možete stati u koštac sa svim situacijama, problemima i ljudima oko sebe.
Dakle, ako prepoznate sebe u ovim rečenicama, pobijate činjenicu da odijelo NE
čini čovjeka! Životna je istina savremenog, modernog društva upravo suprotna-odijelo svakako čini čovjeka!
Svi smo mi u neku ruku žrtve mode i cijelog mašineringa koji ona vuče za sobom, svi mi želimo biti moderni, lijepi, vitki...savršeni! Zašto onda uvijek lažemo prijateljici sa viškom kilograma kako savšeno izgleda, kako ne treba na dijetu, zašto lažemo sami sebe pred drugima kako je ovo što imamo na sebi prvo što nam je palo pod ruku, a satima smo sjedili pred ormarom smišljajući savršenu kombinaciju?! Smiješno, zar ne? Sve je to tako komplicirano, pomalo tužno i previše ukorjenjeno u nama, našem društvu, da zaista nema smisla raspravljati previše o tome.
Ipak-smatram da sve ima svoj zaplet, vrhunac i rasplet (kraj), dakle sve se vrti u krug. Tako je i sa modom. Kada za nekoliko godina modna mašinerija bude na vrhuncu, doći će do trenutnog osvještenja, pada kriterija, splasnuća opsesije i želje za samoisticanjem. Nakon eksplozije slijedi mir i tišina. Tako će i moda jednog dana biti jednostvna, obična i neće biti
predmet opsesivnog i psihodeličnog ponašanja, već nešto jednostavno-potrebno. Neće biti opsesivnog trošenja, ludovanja, zaduživanja...krenut ćemo od početka sve dok jednog dana ponovo ne dođe do kritične tačke na kojoj mi danas stojimo.
A onda? Ko zna, nije ni važno. Važno je to da je moda trenutačno svuda oko nas i da mi
uživamo u tome! Ona je sudbina našeg vremena i nas samih, a što nam nosi budućnost-neka ostane za one u budućnosti! Za nas je važno da sami sebi priznamo da nam je važno šta
nosimo i kako izgledamo i tom će nas spoznajom splasnuti opterećenje modom, a možda jednostavno, počnemo gledati na sve nekim drugim očima .