Jovan Šumkovski je izgradio čitav grad, veliki grad, i taj grad zajedno sa videom, je poklon za njegovog prijatelja iz mladosti – Noneta, “malog čovjeka”, koji je ograničen u kretanju, ali ne u životnim potrebama i komunikacijskim sposobnostima. Omjer koji je Šumkovski koristio za crtanje mape i za maketu je 1:200, a omjer 1:2 se odnosi na Noneta, na njegovu visinu, u odnosu na prosječnu ljudsku visinu. Jezikom kartografije, Šumkovski je zapravo stvorio mentalnu predstavu, mentalnu “sliku” u kojoj se imaginarno i sjećanje prožimaju na način koji nam nudi različito gledište i doživljaj grada: to je prostorno konkretizovana sklika, gdje svjetlo usmjereno ka određenim objektima čini da ostali objekti odbijaju svjetlost, blješte i da se multipliciraju, na taj način stvarajući nove gradove, slike i značenja.