Fotografije na ovoj izložbi su snimane 2007. i 2008. godine. Nastale su na ulicama grada koji je nevjerovatan izvor energije i života. U tom smislu ne vjerujem da postoji sličan grad. Barem ga ja još nisam vidio. Za ovaj grad nije bitno da li je 2008. ili 1958. godina. Neke stvari se nikada ne mijenjaju, a jedna od njih sigurno jeste sav taj šarm, žamor i šarenilo istanbulskih ulica. Ne vjerujem da će se to ikada i promijeniti jer upravo je to ono što ga čini onakvim kakav jeste i razlog što ću ga opet, mnogo puta posjetiti i sa istim žarom i energijom fotografisati. Ove fotografije posvećujem svim divnim ljudima sa kojima sam razgovarao, fotografisao ih, i njihovom energijom i iskrenošću obogatio svoj život.
Amer Kapetanović
Biografija by Amer Kapetanović
Rođen sam u Sarajevu, 1973. godine.
Trebalo mi je 30 godina da shvatim da je fotografija ono što me ispunjava i da se želim njom baviti cijeli život. No, nikad nije kasno, tako da se već pet godina bavim fotografijom. Ono što je tada počelo kao hobi sada je puno više.
Pokušavam spojiti putovanja i fotografiju, a na tim putovanjima volim upoznavati nove ljude, razgovarati sa njima i fotografisati ih. Svaki čovjek predstavlja jedan mali svijet i prilika da svojim aparatom zavirim u taj svijet je neprocjenjivo iskustvo. Fotografija mi je otvorila i oči i dušu i sada vidim i osjetim stvari koje sam nekada ili smatrao zdravo za gotovo, ili ih nisam uopće primjećivao.
Danas se bavim komercijalnom i studijskom fotografijom i sarađujem sa nekoliko dizajnerskih i marketinških ureda. Uživam u life fotografiji kao i fotografisanju prirode i pejzaža.
Fotografski rad mi je vremenom donio nekoliko nagrada i priznjanja od kojih je za mene najvažnija godišnja nagrada za fotografiju Udruženja likovnih umjetnika primjenjenih umjetnosti i dizajna Bosne i Hercegovine koju sam dobio 2006. godine.
Moje su fotografije bile izložene na više od 60 izložbi fotografija u 14 zemalja, a od toga je pet samostalnih izložbi.
Član sam:
Udruženja likovnih umjetnika primjenjenih umjetnosti i dizajnera Bosne i Hercegovine (ULUPUBiH)
Foto grupe „F8“
Foto kluba "Podgorica"
Qatar Photographic Society-ja
Podpredsjednik sam Asocijacije za umjetničku fotografiju u Bosni i Hercegovini (AUFBiH) i osoba za međunarodne odnose AUFBiH-a sa Međunarodnom federacijom umjetničke fotografije (FIAP).
Istanbul je grad koji nikog ne ostavlja ravnodušnim. Inspiriše vjekovima umjetnike da stvaraju djela koja, opet, nâs najčešće ne ostavljaju ravnodušnim. Mene fotografije Amera Kapetanovića vraćaju u djetinjstvo, u vrijeme kada sam i zimski i ljetni raspust provodila kod nene u Istanbulu. Što ih više gledam, sjećanja su sve življa. Ponovo me intenzivno prožimaju zvukovi, mirisi i ukusi ovog grada. Čujem glasove uličnih prodavaca, trudim se da razaberem šta je to što danas nude... Sjetim se kako sam s nestrpljenjem čekala da ujutro prođe Mehmet sa kantama punim svježeg mlijeka na svom smiješnom biciklu. Jednom mi je dao čokoladu koja je izgledala kao otvoren kišobran: čokoladna masa prekrivena modro-zlatnim staniolom na žućkastom štapiću... Gledam fotografije i sjetim se kako sam se čudila kad sam prvi put vidjela kako ljudi pecaju na mostu Galata. Kako to? Pa zar pecanje nije za potoke, rijeke i jezera? Gledam pijace i osjetim mirise začina kojih kod nas nije bilo...
Moje nene više nema ali ja i danas često odlazim u Istanbul i svaki put otkrivam nešto novo o njemu. Sada ga ne doživljavam uvijek tako idilično kao kad sam bila djevojčica. Nerviram se zbog gužve u saobraćaju pa zaboravim da pogledam oko sebe i vidim ono što me je nekad uzbuđivalo. Fotografije Amera Kapetanovića su tu da me potsjete na tu ljepotu i ukore što je često ne vidim. Zbog njih sam sebi čvrsto obećala da ću, kada odem sljedeći put, dozvoliti djetetu u sebi da ponovo otkriva najljepši grad na svijetu.
Nermin Ljušta, direktorica Turskog kulturnog centra