lokacija:	SARTR - CDA Gabelina 16
datum:	22.11.2007. 24.11.2007.
vrijeme:	20.00h

U povodu objavljivanja integralne Tetralogije Monstruma na francuskom jeziku i četvrtog i posljednjeg dijela ove tatralogije na bosankom jeziku, pod nazivom Četiri?, u četvrtak 22. novembra u prostorijama SARTR-CDA, Gabelina 16, u 20 sati, održaće se susret sa jednim od najvecih strip autora današnjice Enkijem Bilalom.

U okviru promocije vodit će se i javni razgovor na temu Bilalovog stvaralaštva. U razgovoru će učestvovati Boris Stapić, strip-autor i dobitnik nagrade na konkursu za najbolji bh. strip, Muhamed Kafedžić, strip autor i publicist, zatim u ime izdavača stripa, Azra Pita, izdavačka kuća Publika. Moderator razgovora će biti Ahmed Burić.
Nakon promocije održaće se projekcija filma Kinomonstrum, urađen u 3D tehnici, kao mješavina Bilalovih animacija i igranog filma.
Nakon projekcije, Enki Bilal će potpisivati albume i plakate na bosanskom i francuskom jeziku.

U petak, 23.11. je Enki u Galeriji 102 , a u subotu 24. novembra, strip-crtači imat će posebnu priliku da, ponovo u CDA, razgovaraju i razmijene iskustva s jednim od najcijenjenijih autora svjetskog stripa u posljednje tri decenije.

Organizatori ove manifestacije su Centar Andre Malraux, izdavačka kuća Publika i agnes b.

Enki Bilal u Sarajevu do sada…
Podsjetimo još jednom da je autor ove Tetralogije, Enki Bilal, jedan od najvećih svjetskih strip autora (bosanskog porijekla).
Posljednjih godina bio je čest gost našeg grada:
- godine 2000. Bilal je vodio strip radionice na Evropskim književnim susretima u Sarajevu ;
- u aprilu 2001. u Nacionalnoj galeriji BiH gostovao je sa svojom čuvenom izložbom enkibilaldeuxmilleun;
- u septembru 2002. godine bio je gost na promociji našeg prvog albuma San monstruma;
- u aprilu 2004. predsjedavao žirijem, te dodijelio nagrade na Prvom konkursu za najbolji bh-strip, koji je raspisala izdavačka kuća Publika:
- u avgustu 2004. predstavio svoj film « Besmrtni » na 10. Sarajevskom film festivalu.

„ Primjecujem da ti se memorija vraca“
(Warhole)

BILAL:
„Imao sam cetiri godine kada je moj otac otisao za Pariz, i vise ga nisam vidio sve do desete godine. On je bio daleko, ali uz majku i sestru ja sam se osjecao siguran u ambijentu koji je tada vladao u Beogradom, u ambijentu interkomunitaristicke solidarnosti koju sam osjecao iako je nisam shvacao. Sve je bilo izmijesano: etnicke skupine, vjeroispovijesti...
Prije svega, bio je tu onaj jugoslovenski duh, i ja sam ponosno stupao u pionirskoj uniformi ispred Tita, ne znajuci da je on diktator. Bilo kako bilo, odsustvo mog oca cinilo ga je sumnjivim...
Iako je Tito bio „umjereni“ diktator, ipak je fizicki eliminirao nemali broj neprijatelja i vodio zemlju cvrstom rukom. No, bio je daleko od Staljina, kome je 1948. godine rekao odlucno „ne“ na koje su Jugosloveni bili ponosni.
Titova zasluga je prije svega u tome sto je uspio da ujedini balkanske zemlje koje su geografski povezane, ali koje su stalno izlozene povijesnim zemljotresima i geopolitickom cunamiju... Bilo je to srce istocne Evrope gdje se sve savrseno uklapalo, neka vrsta vulkana koji se vrlo cesto aktivirao i izazivao katastrofe kao sto je Prvi svjetski rat.. Posrtanje historije koje predstavlja ovaj novi konflikt me na zalost ne cudi. Ali sam zatecen brzinom kojom se sve obrusilo ubrzo nakon pada sovjetskog bloka. Tito vise nije bio ziv, i bilo je dovoljno deset godina nakon njega da se stari demoni probude. Ako kod mene i ima nostalgije, ona je blaga i njezna, vezana za djetinjstvo. Zamjeram Evropi koja za sobom nosi i jos dugo ce nositi, iako si to ne priznaje, breme odgovornosti i srama ... „

« Upravljam nekim vozilom kojeg nemam koliko se sjećam, koje nisam ni iznajmio, niti išta drugo… » (Nike)
« Četiri ? » je posljednji akt ciklusa koji je zapoceo sa albumom « San monstruma » nakon čega su slijedili « 32 decembar » i « Rendez-vous u Parizu ».
Počeo sam realizovati ovaj projekat 1995. godine, ali ideja je već bila tu – bolno – od 1991…Početak smrti Jugoslavije.

Može se reći da je ova trilogija od četiri knjige nastala iz brutalne i lične potrebe.

Od samog početka konflikta francuski mediji su me pozivali. Činjenica da sam jugoslovenskog porijekla je pobudjivala interes. List Le Nouvel Observateur mi ponudio je da otputujem na lice mjesta, u grad po mom izboru, i da napravim, po slobodnom izboru tehnike, crteže ili reportažu.

Ja sam odbio zato sto je moj odnos prema toj zemlji isključivo afektivan, i zato što nikada nisam imao osjećaj pripadnost bilo kojoj etničkoj grupi, religiji ili bio opsjednut tlom. Bila je velika opasnost učestvovati i pasti u zamku manihejstva mislilaca kojima je balkanski kontekst stran a koji su već sve znali.

Osjećam se ujedno bosancem po porijeklu mog oca, srbinom po mom mjestu rodjenja : Beograd, i hrvat po mojoj vezi sa pojedinim prijateljima iz djetinjstva, a da ne govorimo o mojoj drugoj češkoj polovici koju sam naslijedio po majci.

Posve prirodno i vrlo brzo, odlučio sam da se o ovoj temi izrazim kroz fikciju. Na način koji bi težio ka univerzalnom, ka proširenju balkanskog konteksta na čitavu planetu... Umjetnički angažman je puno jači od političkog zato sto nije oportunistički.

Neki mi nisu oprostili što sam zauzeo humanističku a ne partizansku poziciju. Morao sam se suočiti sa neprijatnim i apsurdnim promilosevickim glasinama.