4 mjeseca, 3 sedmice i 2 dana, dio je većeg projekta pod nazivom Priče iz zlatnog doba koji se bavi istorijom komunizma u Rumuniji i čiji je cilj da epohu komunizma predstavi kroz lične priče ljudi koji su živjeli kao da je sve normalno. Prošle godine Mungiuov film je osvojio Zlatnu palmu na Kanskom festivalu, nagradu FIPRESCI i brojne druge nagrade na festivalima u San Sebastijanu, Karlovim Varima, Njujorku, Los Anđelesu i Čikagu.
Otilia i Gabita su prijateljice, studentice koje dijele stan u Bukureštu. Kada Gabita otkrije da je trudna suočavaju se s velikim problemom. Abortusi u Rumuniji nisu bili dozvoljeni. Prijateljice skupljaju novac i organizuju abortus u hotelskoj sobi - ljudski život je obezvrijeđen, ljudska prava ne postoje, pristaje se na sve jer alternativna rješenja ne postoje.
Potpuno prirodna gluma i dijalozi, tišina koja odzvanja u hotelskoj sobi i na licima glumica, dugi kadrovi, statična kamera u scenama kada je potrebno dočarati unutrašnji svijet junakinje filma i težinu trenutka. Drama je tu, ispod površine fingirane normalnosti. Poslije ko zna čim izazvanog pobačaja i konačnog završetka drame koja je predstavljena kao dnevni događaj dvije djevojke sjede u restoranu hotela i naručuju večeru. I nakon pogleda koje su uputile jedna drugoj slijedi rez i odjavna špica. Svijest i odsustvo svijesti. Solidarnost. Tišina. Život ide dalje.
