17 godina nakon smrti velikog italijanskog knjizevnika Alberta Moravije /1907/, iz podrumskog zida njegovog rimskog stana, doslovno je iskopan-manuskrit bez naslova! Tamosnji izdavaci su ga, odmah, nazvali "Dva prijatelja".

Djelo nije, kako se ocekivalo, staracki, knjizevni testament ili zal za prosloscu. Moravia je u "Dva prijetalja", najprije, odao pocast Rimu 50.tih godina proslog vijeka. Napisano u plodnom periodu, izmedju izlaska iz stampe "Prezira" i "Koformiste", ostvarenje odmah prozima nesvakidasnjom prozom, njezinom ispunjenoscu pa ugodnom zaokruzenosti. Nanovo izlazi na vidjelo autorova nadarenost za isticanje romanticarskih dogadjaja ali i duhovne analize. Pisac, ocito, posjeduje umijesnost upisivanja pojedinacnih sudbina, u istorijski okvir. Zivost recenica ubacuje mnostvo stvarnosti, opisanih neobicnom, umjetnickom halapljivoscu.

Uspjeh je nobican i neocekivan, jer je roman ne dovrsen! Odnosno, sastoji se od tri ne dokrajcena romana, cije su licnosti iste. Pronalaze se u svakom nacrtu, pomijenjene, obogacene, poput intrige sto se stalno mijenja. Varijacije nadopunjuju vec napisane strane. Ni jedna verzija ne dublira predhodnu, pa skupa cine, savrsenu cjelinu. Moravia je probao ispricati istu pricu-tri puta, poput muzicara koji se ne ponavlja, samo od glavnog motiva stvara bezbrojne izmjene.
Sergio, mladi ali siromasni novinar, idealan je portret neodlucnosti, neostvarenih nakana i ponizavajucih frustracija. Postao je komunista, ne zbog ubijedjenosti, nego iz potrebe ublazenja vlastitog kompleksa, manje vrijednosti. On je, ukratko "psiholoski tip" koji je Moravia vec opisao u prvom romanu iz 1929 godine, naslovljenom "Indiferentnik", sto ga je kasnije nazvao "intelektualcem", znaci osobom cija je inteligencija ne kreativna. Jos je i ne odredjena, pa ne sluzi nicemu drugom do nepokretnosti i paralizi koju je ostvarila svojim, tihim, otrovom! Udaren je nemocnoscu. Licem u lice sa Sergiom, Maurizio je ozivljavao fizicku moc, ostvarenu muskost, te harmonican odnos sa svijetom, cak i radost postojanja. Medju njima je zena cije je ime Nella ili Lalla, prema potrebi! Lik je najvise mijenjan i transformiran, u svim verzijama. Najprije predstavljen kao zena-biljka, pa zena -zivotinja, nepokretna i indolentna, kojoj je ljubav akt pokazivanja", te "sredstvo oslobadjanja svjeze vitalnosti"! Polako postaje svacija zena sto, ipak, umije sacuvati misterioznu i privlacnu sliku nevinosti.
Licnosti su tipicne za pisca i izlaze iz njegovog shvatanja : prvo nacete neostvarljivim htijenjima, pate od nepokornosti ali i nedostatka volje koja bi ih pokrenula. Muskarci su otporni ali se utapaju u bujne aspekte svojih ubijedjenja. Zena objekt, bliska ali neuhvatljiva, izlozena je osveti za lakocu prevare, sto se pretvara u prezir!

Rijec je o opoziciji bogatih burzuja, nekarakternih, skepticnih, bez odrzane rijeci ili bilo kakvih principa. Iz njihovih redova je izasao fasista kojeg predstavlja Maurizio, ali i siromasnih sredina, koje se ogledaju u Sergiju. Stvaraju poseban ugovor : Sergio nudi Lallu Mauriziju, pod uvjetom da ovaj, iz redova povlastenih, udje u Komunisticku partiju.
Bolje promotreno, sve se svodi na polnu igru cija perverznost skriva drugaciju istinu : oni se ne svadjaju oko iste zene, sto je najbolji nacin sakrivanja homoseksualnosti, koje su nesvjesni!
Cini se da je ona i osnovni isadrzaj romana kojeg Moravia, namjerno, nije zavrsio!
Prije Pasolinija, homoseksualnost je bila tabu u Vjecnom gradu. Novac, divlji seks, borba za prevlast, su italijanske senzacije 50.tih godina, 20 vijeka. Tada je i "komunisticka revolucija" izgledala moguca. Moravia je izmijesao obicne teme i poslije ratnu krizu. To ga je i ucinilo velikim knjizevnikom : dopadljiva koincidencija licnih obsesija, sa drustvenim i ekonomskim stvarnostima, njegove domovine.
Knjigu od 360 strana, u Francuskoj je objavio pariski "Flammarion".

Dzana Mujadzic by infoBAR.ba
29.11.2007 15:21