Eric Reinnhard voli pisati o sebi. Mozda je zato njegov novi roman "Pepeljuga"/Cendrillon/, kljucno djelo, tek zapocete knjizevne sezone u Francuskoj. U knjizi sto protice poput brze vode, autor se nije udvostrucio nego u cetvorostrucio, pa su mu dijelovi jednovremeno, zanimljivi ali i zabrinjavajuci.
Na omotnici opet knjizevnik, jasnog svijetlog pogleda, malo dugackog, "bourbonskog" nosa, sto odaje inteligenciju, sa bradom od tri dana, i jako "chic" obucen, te ga je tesko zamisliti u sluzinskoj sobi, u nekom potkrovlju, koji mu sluzi kao ured. Stvaraoc pise i o drugima, onima koje poznaje, obicni kao vi i ja. Susjedi sto ne sanjaju da su bas oni, junaci najupecatljivijeg francuskog romana, jeseni 2007 godine.
Zacudjuje i cinjenica da se pisac lako umio projicirati u tri sintetsko- literarna dodatka, koja sam sebi zamisnlja u "Pepeljugi". To su tri sudbine, koje je mogao zivjeti prema vlastitom ubijedjenju, da nije susreo zenu svog zivota, prije 17 godina!
Laurent Dahl, prvi junak, je bankovni sluzbenik sto visoko leti, koji je mogao biti ovaj bivsi student trgovacke skole; Thierry Trockel, specijalista lijecenja pustosi stvarnosti zahvaljujuci internetu, gubeci se u pornografiji; i Patrick Neftel, umoran sto nista ne radi, ispija pivo, da zaboravi nenadano samoubistvo oca, jednog dana odluci stati pred kamere. Reinhrad je cetvrta licnost i odmah- prepoznatljiv. U biti, roman je prilagodjen 42.godisnjem piscu, sto je uspio spojiti likove, zahvaljujuci cudnim koincidencijama svih tih identiteta i htijenja. Uspijeva pomiriti njihove izlive dobrote i zloce, jake obsesije sa smislom za malodramaticnost. On je kao Pepeljuga, sirotica koju iskoristava maceha, postala carobnica. Njegova magija je proradila zahvaljujuci banalnoj krizi 40 godisnjaka, koju je oduvijek zelio izbjeci : "Postao sam 40.godisnjak, htio sam da predahnem i izmjerim uradjeno! Zato sam napisao knjigu o sebi; knjigu koja ce reci ko sam i, ujedno, napraviti vrstu poetske umjetnosti, te objasniti zasto pisem djela, na ovakav nacin. Ipak, prostor za takav projekt nije nikako bio dovoljno veliki. Istovremeno, htio sam pricati o svijetu i temama koje djeluju nasilnicki, sto cine da intenzivno razmisljam. Pralelno je ideja o Pepeljugi, pomogla mi je da se oslobodim nagiba, stecenih sa predhodne tri knjige, jako sarkasticne. Zelio sam njeznost i utjehu".
Tako je prizasao roman o svijetu, sto uspijeva sve pomiriti na virtuozan, ali pomalo blefirajuci nacin. Eric Reinhard i pomagala, auto fikcija i "socijalni" roman. Dodajmo apologiju bracne ljubavi i sirenje divljeg kapitalizma, kao i beskrajne ironije sto knjizevnik zajedno naziva : "namjerna tromost", ili teska svakodnevnica neizvjesnog svijeta kao i strah od osjecaja nemoci. Tu je i san o odlasku u svijetli prostor, osjecaju potpunog ovaplocenja, gdje cemo biti priznati za ono sto, zaista, jesmo!
Uspijevajuci ovaj zamrseni izazov, "Pepeljuga" ostvaruje malu magiju i cudotvornost. U Reinhardtovom romanu se osjeti suocavanje i protivljenje protiv "lijeve intelktualne burzoazije", koja ne zeli osobe poput stvaraoca, "neciste" jer poticu iz srednje klase. Knjizevnik je upotrijebio humor i lukavost, pisuci zabavnim nacinom, koji mu jos dozvoljava i zlobu ali i prave udarce, u srcu djela, vazne ne samo zbog vlastite osobenosti, nego , i po ocjeni cijele Francuske, od koje on vidi eko u vlastitom "mea culpa", koje je uprilicila Socijalisticka partija, nakon zadnjih izbora oko nedovoljnosti izlaganja svega sto nece biti bijeli covjek, 50- godisnjak! Cudo, nije omelo "sredinu" sa kojom je stalno u raskoraku, prirediti "Pepeljugi" ovacije. Od knjige je ucinila, jedan od njeminentnijih dogadjaja "literarnog povratka". To autoru ne smeta niti ga zbunjuje. On se, jedino, plasi sto "sredina", nije izgovorila zadnju rijec.
Dzana Mujadzic by infoBAR.ba
10.10.2007 18:21
|
