Odličan rediteljski posao napravio je Dino Mustafić u predstavi «Četvrta sestra». Radi se pronicljivom tekstu Janusza Glowackog koji se samo simobolično, aluditativno i ironijski naslanja na Čehovljevu matricu iz «Tri sestre».

Radi se o djelu kompleksne dramske fakture koji pretendira na raskrinkavanje društava koji nose karcinom rata, poraća, tranzicije, neusklađenosti, hermetičnosti ili društava apsolutne slobode koja vodi u nepovrat istinske slobode. Svaki «apsolut» je krajnja rezolutnost i vodi neshvatanju vlastitosti u pravom svjetlu. Ovdje je riječ o Moskvi danas i njenim građanima koji proživljavaju duboku tranzicijsku krizu – siromaštvo, pad vrijednosti, sumnja u sve i svakoga, profiterstvo, kriminal, mafijski obračuni, neka nova «romantika» u ljubav itd.

Tri sestre svaka na svoj način, a opet u zlu zajednički zadobivaju udarce «novog sistema» i traže rješenje bilo u odlasku iz zemlje ili prilagođavanju novonastalim prilikama ne gubeći nadu da će se uskoro znati kome kakvo mjesto pripada ili praveći se da ne vide prljavštinu oko sebe i prljave tragove lažnih revolucionara, političara ili mafijaša, na sebi.
Izvanredno ispričana drama koja ima repere i u bosanskohercegovačkom društvu.

Tri sestre, njihov otac, ljubavnik najstarije, komšinica, mladi mafijaš i grupa većih mafijaša uz još nekoliko pratećih likova, jesu nosioci ove drame koja plete unikatno tkanje tipologija i raspara sudbinu glavnih junakinja. Tri sestre – tri različite životne storije, tri temperamenta, tri energije...
Sjajne uloge ostvarili su Tatjana Šojić, Jasna Diklić, Miodrag Trifunov, Ermin Bravo...

“Četvrta sestra” u režiji Dine Mustafića predstava je širokih sugestivnih nanosa i blistavih teatarskih poruka koje su autorski zaokružene u posebnu cjelinu i doprinose introspekcijskom promatranju parazitskih društvenih sistema i njihovih sramnih poklonika.