PUT ZA GUANTANAMO (THE ROAD TO GUANTANAMO) koji, kao što nedvosmisleno nagovještava njegov naslov, govori o veoma aktuelnoj temi koja već četvrtu godinu ne izlazi iz središta zanimanja svjetskih medija i brojnih organizacija za zaštitu ljudskih prava - američkom zatvoru istog imena i njegovim zatočenicima.

Publici SFF-a smo odlučili prikazati film PUT ZA GUANTANAMO i pozvati njegove aktere, jer se radi o filmu koji na beskompromisan način obrađuje tešku temu, poziva na razmišljanje i traži zauzimanje stava. Naša publika cijeni takve filmove“, kaže direktor Sarajevo Film Festivala Mirsad Purivatra.

Zastrašujuća priča o tri britanska državljanina koji su bili zatočenici najozloglašenijeg zatvora na svijetu, rediteljsko je ostvarenje starog znanca sarajevske publike Michaela Winterbottoma i koreditelja Mata Whitecrossa.

Ovo ostvarenje nagrađeno je Srebrnim medvjedom na ovogodišnjem filmskom festivalu u Berlinu.

Projekciji filma prisustvovaće koreditelj Mat Whitecross i trojica bivših zatvorenika zatvora Guantanamo Shafiq Rasul, Ruhel Ahmed i Asif Iqbal po čijoj ispovijesti je ovaj film i nastao.

„Snažan film koji treba pogledati svaki američki glasač“, Michael Moore.

„Snažno režiran film Michaela Winterbottoma i Mata Whitecrossa sadrži dobitnu kombinaciju uzbuđenja i aktuelnosti“. VARIETY

„Film koji morate pogledati kako biste razumjeli tužnu istinu našeg vremena.“
SAN FRANCISCO CHRONICLE

THE ROAD TO GUANTANAMO
Velika Britanija, 2006, 95 min
REŽIJA: Michael Winterbottom
ULOGE: Rizwan Ahmed, Farhad Harun, Waqar Siddiqui, Arfan Usman
DIREKTOR FOTOGRAFIJE: Marcel Zyskind
PRODUCENTI: Andrew Eaton i Melissa Parmenter
PRODUKCIJA: Revolution Films
OFICIJELNA WEB STRANICA: www.roadtoguantanamomovie.com

Dijelom dokumentarno, dijelom igrano ostvarenje THE ROAD TO GUANTANAMO niže sekvence koje vode od odlaska Shafiqa Rasula, Ruhela Ahmeda i Asifa Iqbala iz Tiptona (Velika Britanija) na vjenčanje u Pakistan, preko prelaska afganistanske granice u vrijeme početka američke invazije, do hapšenja i zatočeništva u kampovima X-Ray i Delta u Guantanamu.

Poznati pod nazivom “Tipton Three” po imenu njihovog rodnog grada, tri zatočenika su nakon dvije godine oslobođeni i vraćeni u Veliku Britaniju bez podnošenja ikakve službene optužbe tokom njihovog zatočeništva.

EKIPA FILMA „THE ROAD GUANTANAMO“
NA KONFERENCIJI ZA NOVINARE
BERLINALE 2006

O NAČINU NA KOJI JE FILM SNIMLJEN – KOMBINIRANJE FIKCIJE I DOKUMENTARCA:

Michael Winterbottom: Kombiniranje fiktivnog i dokumentarnog žanra bio je najbolji i najjednostavniji način da se ispriča ova priča. Mat Whitecross i ja smo se sa 'Tipton trojkom' susreli prvi put u maju 2004. godine. Mat je proveo 6 mjeseci intervjuišući ih i oni su nam ispričali svoju priču. Od samog početka je bilo jako važno da u film uključimo ljude kojima se sve ovo zaista desilo, ali u isto vrijeme smo htjeli pronaći način da zamislimo kako je sve to izgledalo iz njihove perspektive. Film je morao biti kombinacija fikcije i dokumentarca, jer je to bio jedini funkcionalan način prenošenja njihovog iskustva. Nadam se da će ovih 90 minuta biti dovoljno da pokaže kako bi bilo iskusiti zatočeništvo u Guantanamu.

DA LI ĆE FILM POMOĆI 'TIPTON TROJCI' I LJUDIMA POPUT NJIH DA PRONAĐU PRAVDU?

Michael Winterbottom: Film smo napravili zato što smo ljude htjeli podsjetiti na to koliko je bizarno da nešto poput Guantanama uopće postoji. Da vam je neko prije 5 godina rekao da će američka vlada napraviti zatvor za teroriste, i to na Kubi od svih mjesta na svijetu, jer to ne mogu napraviti u vlastitoj zemlji, mislili biste da je u pitanju ludost. Nakon svih ovih godina smo se navikli na postojanje Guantanama. Navikli smo da su tamo ljudi zatočeni bez optužbi i suđenja, da ih maltretirati, itd. Film nas treba podsjetiti da Guantanamo postoji, da su ljudi koji su tamo zatočeni jednostavno ljudi kao i svi mi, i da se jednostavno ne mogu osloboditi tog zlog i perverznog sistema.

Bilo je važno pokazati činjenice, reći ono što se zaista desilo. U prošlosti su ljudi u potpunosti izbjegavali ovu situaciju. Postojala je ideja presjednika Busha, ideja dobrih i loših ljudi koji odlučuju o bitnim stvarima. Ljudi su u potpunosti izgubili pojam onoga što je zaista istinito, i stoga smo htjeli pokazati stvari onakvima kakve one zaista jesu. Ovo je film koji govori o tome šta se desilo ovim mladićima. U Guantanamu se ljudi dehumaniziraju, bivaju podvrgnuti mučenju, stavljaju ih u kaveze – i to se može desiti bilo kome, i svakog dana se dešava sa ostalih 5 hiljada ljudi koji su još uvijek zatočeni u Guantanamu.

KAKVA JE BILA PRVA REAKCIJA AKTERA NAKON GLEDANJA FILMA? POSTOJI LI NEŠTO ŠTO SE NIJE MOGLO POKAZATI U FILMU?

Shafiq Rasul: Mnogo je stvari koje su se desile, a koje nisu mogle biti pokazane u filmu. Mnogo smo patili, nismo znali šta se dešava s našim porodicama, stražari su nas maltretirali... sve u svemu, bilo je teško biti tamo, vidjeti druge zatvorenike, vidjeti ono kroz što su oni prolazili. Nama je bilo teško, ali je drugima bilo još teže. Mi smo govorili engleski jezik i mogli smo komunicirati, dok je ljudima koji nisu govorili engleski jezik bilo mnogo teže. Ako ste Arap, za njih ste jednostavno član Al Qaide, bez obzira na sve. Tamo su zatočena čak i djeca od 10-12 godina. Za njih ne možete reći da su teroristi, ali su opet tamo.

DA LI FILM PRIKAZUJE AMERIKANCE NA NEGATIVAN NAČIN?

Michael Winterbottom: Mi smo htjeli ispričati priču o 'Tipton trojci' i o onome što se njima desilo. To su 3 Britanca koji su završili u Guantanamu. To je jednostavno ono što se dogodilo. Stoga ne mislim da film prikazuje Amerikance na negativan način, jer postoje gore stvari koje smo mogli pokazati. Umjesto toga mi smo pokazali samo ono što se dogodilo – ako je to što se dogodilo loše, to nije naša krivica, nego krivica ljudi koji rade te loše stvari. Film nije anti-američki. Mnogo ljudi u Americi ne podržava ono što se dešava u Guantanamu.

ŠTA JE CILJ OVOG FILMA?

Ruhel Ahmed: Želimo pokazati svijetu šta se dešava u Guantanamu. Ono što zaista želimo je da svi budu oslobođeni, da se to mjesto zatvori, jer krši sva ljudska prava.

Michael Winterbottom: Ono što se dešava u Guantanamu, sama činjenica da on postoji, je šokantna i užasna. To se ne bi trebalo dešavati. 5 hiljada ljudi je još uvijek tamo.

DA LI JE 'TIPTON TROJKA' IMALA PODRŠKU OKOLINE?

Shafiq Rasul: Jedini ljud koji su nam pružili podršku bili su naši advokati i Amnesty International. Oni su nam pomogli da preživimo sve ovo, dok su ljudi iz naše zajednice uglavnom mislili da smo krivi i nisu nas podržavali.

KAKO STE PREŽIVJELI OVO ISKUSTVO:

Shafiq Rasul: U početku je bilo teško, posebno kada su nas pustili. Nismo mogli spavati, zamišljali smo vojnike, čuli njihove glasove u svojim glavama, i budili se preplašeni. Onda bismo shvatili da smo se vratili kući. Nije preostajalo ništa drugo nego da nastavimo živjeti svoj život, i da ne zaboravimo to iskustvo, ali barem da ga potisnemo. Nikada nećemo zaboraviti to što smo prošli, kroz što i drugi ljudi prolaze. U Guantanamu smo upoznali mnoge ljude, a kad smo se vratili kući upoznali smo i njihove porodice koje nam postavljaju pitanja, a mi im ne možemo reći ono što žele čuti. Ne znamo šta da im kažemo o tome kada će njihovi muževi, očevi ili sinovi biti oslobođeni. Grozno je što ne možemo uraditi ništa za njih. Zato se nadamo da će ovaj film pomoći i pokazati svijetu šta se dešava u Guantanamu i da će doprinijeti njihovom oslobađanju.