Reditelj
Haris Pašovic je jedna od najznacajnijih teatarskih pojava ne samo u BiH, vec i na prostoru bivše Jugoslavije. Njegove predstave igrane su širpm Evrope. Cinjenica da je 1994. cuveni teatar na celu sa Peterom Brookom „Bouffes du Nord“ organizirao evropsku turneju Pašovicevih predstava «U zemlji posljednjih stvari» i «Svileni bubnjevi» govori o prisutnosti Harisa Pašovica na mapi svjetskog teatra.

Od 1997. do danas ovo je prvi put da na obnovljenom Festivalu MESS ucestvuje i Haris Pašovic sa predstavom «Pobuna u Narodnom Pozorištu». Razlog tome je u cinjenici da u poslijeratnim godinama dolazi do svojevrsnog zasicenja, pa se ovaj reditelj odlucuje na dužu pauzu u svom teatarskom radu. Upravo u produkciji MESS-a 2002. Haris Pašovic ispred razrušene zgrade Parlamenta BiH postavlja „Romea i Juliju“. Njegov slijedeca predstava je upravo ova koju cemo gledati na Festivalu MESS 2004.

Veza izmedu Pašovica i MESS-a je posebna. Prije svega, u doba bivše Jugoslavije Haris Pašovic bio je jedan od onih reditelja koji je postavljao veoma visoke teatarske standarde Festivala MESS. Kada je otpocela opsada grada i kada je rad Festivala prekinut, upravo Pašovic, kao prvi covjek koji se vraca u opsjednuti grad, pretrcavajuci pistu aerodroma, postaje novi direktor MESS-a. U tom periodu unutar široke djelatnosti MESS producira veliki broj predstva poput «Cekajuci Godoa», Susan Sontag, predstava Petera Schumana itd... 1993/1994 MESS organizira i Prvi sarajevski Internacionalni filmski festival.

Pašovic je i kao reditelj u tom periodu bio veoma aktivan realizirajuci predstave «Grad», «Svileni bubnjevi I», Svileni bubnjevi II», te « U zemlji posljednjih stvari»... U Amsterdamu, 1995. režira predstavu «Opera d Arte». U istom gradu režira i predstavu «Zlatni vjecni ornament» koju nakon Amsterdama postavlja u Sarajevu, a potom odlucuje napraviti višegodišnju pauzu...

Haris Pašovic je jedan od onih reditelja ciji rad se smatra referentnom tackom bh teatra. Bez obzira da li se to nekome svida ili ne, njegove predstave pokrecu razlicite rasprave o teatru...

Teatar
Narodno pozorište Sarajevo je centralna teatarska kuca države BiH, i ono je svojim umjetnickim rezultatima, radom generacija umjetnika, a posebno nacinom organizacije (tri ansambla Opera, Drama i Balet) veoma je važan element teatarskog i uopce duhovnog života u BiH.

Narodno pozorište Sarajevo osnovano je 18.11.1919. godine, a svecani cin otvaranja, u novembru 1921. godine, pripao je Branislavu Nušicu, tadašnjem nacelniku Umjetnickog odjeljenja Ministarstva prosvjete. Tri veceri za redom izvodeni su muzicko-dramski programi i tako je ozvanicen pocetak rada kuce.

Devetog novembra 1946. zapocela je svoju umjetnicku djelatnost Sarajevska opera, svecanom premijerom "Prodana nevjesta" B. Smetane. Time je ucinjen veliki napredak u razvijanju muzicke kulture u Bosni i Hercegovini.

Sarajevski Balet osnovan je, takode, 1946. godine, ali je svoju prvu samostalnu predstavu "Žetva" B. Papandopula izveo tek 25.05.1950., što je ujedno bio i pocetak njegovog pravog profesionalnog postojanja na sceni Narodnog pozorišta. Sa više od 1600 dramskih, opernih i baletskih umjetnika, kao i drugih strucnih osoba vezanih za pozorišnu umjetnost, do 1996. godine (kada je obilježeno 75 godina rada Narodnog pozorišta Sarajevo) izvedeno je 1040 dramskih premijera, a realizovana su 264 operna i baletna projekta.

O uspjehu i napredovanju Narodnog pozorišta Sarajevo, najrecitije govore brojna ucešca na festivalima i gostovanjima u zemlji i inostranstvu, te mnoge nagrade i priznanja koje su dobili njegovi umjetnici i ansambli za kvalitet svojih izvedbi. Ova kuca je, takode, ugostila veliki broj umjetnickih ansambla i renomiranih umjetnika iz cijelog svijeta. Na daskama Narodnog pozorišta u Sarajevu sarajlije su mogle gledati Petera Brooka, Giorgio Strehlera, Boba Vilsona, L. Pavarotia, H. Karerasa, Z. Mehtu, J. Menjuhinaa…

Predstava
Maratonski ples nezaposlenih - zabava za one malo manje nezaposlene u svijetu tribalno-pseudo-urbano-ratno-tranzicijskog... identiteta. Jedan mladi covjek hoce da se raznese bombom, za sobom ce povuci svijet oko sebe. Jednu mladu ženu proganjaju masovne grobnice. Jedna majka je morala ostaviti svoje dijete samo kod kuce i doci u arenu..... Cestiti, plešu za vlastiti život. Televizija prenosi uživo, rejting raste, voditelji su slavni. Dehumanizovani smo, «moderni», paranoicni.

*****
«Wa Habibi» je arapska pjesma. Skoro svi s kojim sam slušao pjesmu podrazumjevali su da je to muslimanska pjesma. Pjesma je o Isusu i potjece iz pravoslavne crkve u Libanu. Refren pjesme «Herseri Yak» pocinje sa «Allahim, Allahim....». Skoro svi sa kojima sam slušao pjesmu podrazumjevali su da je to vjerska pjesma. To je pop pjesma koju su zajedno napisale cuvena turska umjetnica Sezen Aksu i jednako cuvena grcka umjetnica Haris Alexiu. Živimo u predrasudama, zatoceni smo u svoju površnost, pseudomisticni.
****
Vrijeme je neizvjesnosti. Nestabilnost je nova forma slobode. Bolji svijet je moguc.

(Haris Pašovic, Pokunjeni ili pobunjeni, Sarajevo, 2004)