T.B.F. je nastao 1990. godine u Splitu, u Dalmaciji, u Republici Hrvatskoj, na planeti Zemlji. Sastav čine slijedeće osobe, imenom i prezimenom, godinom rođenja, horoskopskim znakom, te ulogom u predstavi:
Mladen Badovinac, 1977, blizanac, - vokal; Luka Barbić, 1977, blizanac - vokal, elektronika; Aleksandar Antia, 1973, vaga - vokal; Ognjen Pavlović, 1980, rak - bas gitara; Nikša Mandalinić, 1975, jarac - električna gitara; Jan Ivelić, 1979, bik - bubanj.
Bez prijašnjeg iskustva u stvaranju muzike, posebno hip-hop muzike, započeli su proces učenja vještina MC-inga (skraćeno od Master of Ceremony-termin u hip-hop kulturi koji označava “rap vokal”) od pionira hip-hopa (Run D.M.C.,LL Cool J, Public Enemy, BDP, N.W.A., Eric B & Rakim, Ultramagnetic MC's,…).
1992. godine snimili su tri pjesme u kućnoj produkciji, i plasirali ih na lokalne radio postaje. To su bili klasični hip-hop muzički zahvati sampliranja, odnosno korištenja uzoraka gotovih pjesama i 'lijepljenja' na repetativni beat, preko čega su onda repali i pjevali. Slijedili su nastupi uživo, od samog početka s bendom uživo, i to u Splitu i bližoj okolici, čime su se približili publici i pokazali šta mogu i šta žele. Zapazio ih je već renomirani splitski muzičar i producent Dragan Lukić-Luky (producirao i svirao na albumima Daleke Obale, Dine Dvornika, Urbana, Olivera Dragojevića, a od nedavno i samostalni autor i izvođač), te ponudio produciranje albuma. No, realiziranje albuma prvijenca dočekali su tek 1997. godine. U međuvremenu su malo studirali, radili na radiu emisije urnebesnog karaktera, nastupali u Splitu, uže a katkad i šire, snimili još dvije pjesme u demo verziji, te polako stjecali neki renome na Hrvatskoj muzičkoj sceni.
1997. godine izlazi debut album “Ping-pong : umjetnost zdravog đira”, u izdanju Croatia Records. Tekstovi su uglavnom govorili o problemima društva, a Hrvatska ih je imala previše i tada, kao i danas. Socijalna nota, problem narkomanije, kritika političke korumpiranosti, te uopšteno iskvarenih društvenih vrijednosti (dominacija degeneriranih materijalnih interesa uz netoleranciju prema svemu što je razlićito, zatiranje urbane mediteranske kulture), te svakodnevne ulične zajebancije, da prostote.
Muzičke podloge su načinjene isključivo korištenjem samplova, koje su birali i spajali u cjelinu zajedničkim radom u studiju. To se razlikuje od uobičajene šeme po kojoj raperi uzimaju već gotove podloge od različitih producenata. Svjesni različitosti njihove muzike od ostatka hrvatske, pa i svjetske, hip-hop produkcije, preduhitrili su zlobne komentare kako ' TBF uopšte nisu hip-hop ', i album nazvali 'Ping-pong', parafrazirajući taj glazbeni žanr, a ujedno izmišljajući potpuno novi i jedinstven žanr. Cilj svega toga je u stvari bilo izrugivanje krutog etiketiranja glazbe i njenog strogog razvrstavanja u potrošačke ladice. Nikada nisu bili, kao istinski uživaoci i stvaratelji muzike, orijetirani na isključivo neke žanrove, što je slučaj sa onima kojima je muzika samo dekor životnog stila. Ironija je da velik dio hrvatske hip-hop publike drži 'Ping-pong' za najbolji hrvatski hip-hop album do sada. Poznatije pjesme su Ye'n Dva (video spot), Malo san maka (video spot), 3-logija jada. U Hrvatskoj je album stekao gotovo kultni status, a povjerenje publike postigli su odličnim i originalnim nastupima širom Hrvatske, kombinirajući rap sa živim instrumentima. U izmjenjenim koncertnim aranžmanima pjesme su dobile novo ruho; od funk-a, soul-a, regae-a, grunge-a, rock'n'rolla, do klapskog pjevanja, svega tu ima. Uz svirke, još su malo studirali, te kao članovi amaterske glumaćke skupine 'Odron', kreirali i postavili predstavu 'Baš Beton i stupovi društva', u produkciji splitskog HNK-a, a u režiji Ivice Buljana (između ostalog režirao je predstavu 'Fedra' u kojoj glume članovi benda Let 3 iz Rijeke). Predstava je po karakteru luđačka komedija tipa Monty Python, i bila je totalna atrakcija. Igrali su po Hrvatskoj, pa čak i vani (Bugarska, Italija, Slovenija).
2000. godine izlazi njihov drugi album, “Uskladimo toplomjere”, u izdanju izdavačke kuće Menart. Muziku su opet kreirali na isti način, a tekstovi su realno i kritički komentarisali hrvatsku stvarnost, i to velikim djelom kroz šaljive priče. Kritičari su gotovo jednoglasno hvalili album, prozivajući ga hrvatskim albumom godine (što je potvrđeno na dodjeli novinarske nagrade Crni Mačak – najbolji album, omot, video spot za pjesmu Genije, produkcija, najbolji hip-hop album).
Video spotove, do kojih puno drže i koji su uvijek koncipirani kao kratki filmovi, radili su još za pjesme Obračun kod Hakikija, Crna kava i Pljačka. Od poznatijih pjesama tu su još ; Odjeb je lansiran, Psihijatrija, Skener. Koncertni nastupi su opet bili izvrsno prihvaćeni, a uobičejenu klasičnu 'rock' postavu banda (bubanj, bas, el.gitara) obogatili su i klavijaturama, semplerom i saksofonom. Naravno, nastavljeno je i razulareno trošenje zarađenih para i pustošenje dućana na benzinskim pumpama, kupovanje raznih slanih i slatkih 'pizdarija', koje su se često rastapale i kvarile na velikim temperaturama u kombijima i autima za vrućih ljetnih dana. Ali vremenom je utažena glad radničke djece, uzrokovana neimaštinom u djetinjstvu. Kako bilo, mozemo Vam dati korisne savjete o kvaliteti konoba na relaciji Pula-Dubrovnik, te na otocima južnog arhipelaga hrvatskog Jadrana. Usput, još su malo studirali, radili na radiu, te snimali sa 'Odron'-om TV skečeve i seriju, parodiju na sapunice, prepunu bizarnog humora sa primjesama trash horrora i naučne fantastike. Nakon podužih pregovora sa HRT-om (hrvatskim nacionalnim TV programom) nisu uspjeli naći zajednički jezik, odnosno nisu naišli na dovoljno razumijevanje njihove vizije humora od strane televizije.
Veseli i zdravi bili!
T.B.F.
